Jednog dana, dok je Mahaprabhu plesao sa Svojim pratiocima u sankirtani, odjednom je pogledao u pravcu sela Šri Kheturi. Poprimivši čudan izraz lica, na očima su Mu se pojavile suze, i počeo je iznova i iznova uzvikivati ime “Narottama! Narottama!”. Ocean milosti, Nitjananda Rađa, vikao je od sreće, a Haridasa, Vakrešvara i drugi su bili ispunjeni neobjašnjivom srećom.

Vidjevši Gospodinovo neobično ponašanje, bhakte su počeli govoriti među sobom: “Prabhu iznova zaziva ime nekoga po imenu Narottama!”

“Izgleda da je taj Narottama izuzetno drag Gospodinu, možda će se uskoro roditi.”

“Oh, kako je sretan čovjek koji će imati takvog sina!”

“Žena koja će ga nositi u maternici je najsretnija žena u sva tri svijeta!”

“Gospodin očito ima plan za tog Narottamu da ispuni Njegovu misiju.”

Na taj su se način proširile glasine o pojavi Narottame nadaleko i svi su željno priželjkivali njegovu pojavu.

Kotač vremena se okretao, sve dok se na šesti dan mjeseca Maghe nisu pojavili povoljni znaci. Narottama dasa se pojavio kako bi ispunio misiju Gospodina.

Njegova majka, sjajeći od ljepote, plakala je sretno gledajući očaravajuće lice svoga sina. Nezemaljski sjaj je odjednom ispunio sobu dok je sreća rasla u srcima svih prisutnih. Od tog trenutka je selo Šri Kethuri postalo povoljno mjesto. Stanovnici su se odjednom osjetili pročišćenima; kao da su očišćeni od svih grijeha. Drhtali su od ekstatičnih emocija, suze su im navirale na oči, i spontano su pjevali sveto ime sa devocijom. Trčali su u kući Krišnanande noseći darove za novorođenče.

Presretan, Datta Mahasaja im je svima zaželio toplu dobrodošlicu ne skidajući pogled sa djeteta, dok je Krišnanandin uzvišeni otac dijelio milostinju sviračima, plesačima i drugima, za zaštitu svog unuka.

Ne postoji sretnija žena od Narajani, Narottamine majke. Gospodinovom milošću mogla je vidjeti Gaurangu, Nitjanandu i Adveitu kako plešu u njezinom domu.

Narajani je pobjedonosno gledala svog sina kako raste poput mjeseca. Krišnanandino zadovoljstvo nije poznavalo granice dok je kontantno gledao u lice svoga sina koje je sjalo poput dragulja. Zahvalan na svojoj dobroj sreći, hranio je brahmane svakodnevno.

U pogodno vrijeme na povoljan dan, Krišnananda je uredio ceremoniju nuđenja riže njegovom sinu. Toga dana je astrolog, vidjevši povoljne znakove na djetetovom tijelu, izjavio “Ovo će dijete biti najveći od ljudi i stoga će se zvati Narottama!”

Međutim, dijete je uporno odbijalo prihvatiti rižu, te se festivalsko rapoloženje pretvorilo u tjekobu. Ljudi su se pogledavali ne znajući što treba učiniti. Astrolog je razriješio dilemu: “Ovo dijete neće prihvatiti hranu koja nije prethodno ponuđena Gospodinu Višnuu.” Tada su ponudili rižu Gospodinu, i zatim ponovo djetetu. Na svačije olakšanje, djete je pojelo hranu. Od toga dana, shvačajući važnost prasade, kralj je naredio, “Samo hrana ponuđena Krišni može biti ponuđena mome djetetu.” Iako je obožavanje Krišne bilo tradicija u njegovoj obitelji od trenutka pojave Narottame, svi su postali pažljiviji u služenju Gospodina.