Učenja ::

 

Ljubav ili požuda – u čemu je razlika?

 

Razmjena ljubavi između Radhe i Krišne suština je duhovne ljubavi. Budući da je Krišna izvor svega, On je i izvor ljubavi. Privlačnost između mladića i djevojaka u materijalnom svijetu iskrivljeni je odraz čisto duhovnog odnosa između Radhe i Krišne. Onaj tko misli da može pronaći sreću u materijalnom seksualnom uživanju ne može razumjeti odnos između Radhe i Krišne; i obrnuto, ako osoba čuje o Radhi i Krišni od vjerodostojna duhovnog učitelja, njezine materijalne seksualne želje iščezavaju.


Radha i Krišna

U materijalnom svijetu, iako možemo govoriti o pravoj ljubavi, zapravo želimo uživati u vlastitim osjetilima. Volimo nekoga toliko dugo dok ugađa našim osjetilima, a kad takvo osjetilno zadovoljstvo počne nestajati, s njim nestane i takozvana ljubav. Tako ljubavna veza završava prekidom ili razvodom. Ali čisti Krišnini bhakte, koji su na duhovnoj razini, nemaju želja za zadovoljavanjem sebe. Jedino žele zadovoljiti Gospodina Krišnu. To je prava neokaljana ljubav.

Ono o čemu pričamo kao o „ljubavi“ u materijalnom svijetu, zapravo je požuda ili želja da služimo sebe. Ona nije postojana; danas volim ovu djevojku, sutra ću drugu, ovisno o svojim promjenjivim maštanjima. Uistinu, iako mladić ili djevojka mogu često mijenjati seksualne partnere poput pasa i mačaka, mi u našem suvremenom govoru njihovo seksualno općenje nazivamo „vođenjem ljubavi“, kao da bi grubo trenje dvaju vrućih tijela moglo stvoriti ljubav. S takvom lakoćom pričamo o ljubavi, ali u ovom materijalnom svijetu zapravo ljubavi nema – sve je to požuda. Razlika između ljubavi i požude nalik je razlici između zlata i željeza. I zlato i željezo su metali, no uopće nisu slični.

Uvjetovane duše u materijalnom svijetu obično su pogrešno usmjerene i osujećene u pokušajima da pronađu zadovoljstvo ugađajući svojim materijalnim tjelesnim osjetilima. Ne znaju da se razlikuju od svojih tijela. Tijelo se uvijek mijenja – od djetinjstva, preko mladosti, do starosti – ali ista je osoba uvijek prisutna u tijelu. Predstavlja se kao Amerikanac ili Englez, židov ili kršćanin, dječak ili djevojčica, u skladu sa svojim tijelom, ali to tijelo nije ona sama. Stoga, bez obzira na to koliko ustrajala u tome da pokuša biti sretna ispunjavajući svoje tjelesne prohtjeve, nikad ne uspijeva. Kao što ne možemo zadovoljiti pticu čisteći joj kavez, a ne hraneći samu pticu, tako ne možemo zadovoljiti svoju dušu ugađajući svojim fizičkim osjetilima. Osim toga, što više pokušavamo ugađati osjetilima, to ona više zahtijevaju. Ugađanje ne može zadovoljiti osjetila kao što ni benzin ne može ugasiti vatru. Pokušaj gašenja tjeskobe benzinom ugađanja osjetilima samo će izazvati eksploziju. Stoga, pokušavajući zadovoljiti svoje materijalne želje za osjetilnim uživanjem, jadna uvjetovana duša time samo povećava svoju želju, ali ne i svoje zadovoljenje. Postaje sluga osjetila, radeći naporno kako bi utažila žeđ koja ne može biti utažena. Da bismo pronašli pravo zadovoljstvo, moramo pronaći pravu ljubav – a da bi se to dogodilo, moramo voljeti Krišnu. Da bismo bili istinski sretni, moramo Ga predano služiti.

Takvo je predano služenje pod upravom Šrimati Radharani. Ona je vladajuće božanstvo predanog služenja. Zato što je jako milostiva, bhakte koriste Njezinu milostivu prirodu kako bi dostigli služenje Krišne. Zapravo, iako se potpuno čisto predano služenje rijetko dostiže, može se vrlo lako dostići milošću Šrimati Radharani.

Bhagavad-gita potvrđuje da oni koji su istinski mahatme, velike duše, uzimaju utočište Krišnine daivi prakriti, duhovne energije – Šrimati Radharani. "Uvijek pjevajući Moje slave", Gospodin Krišna izjavljuje, "i trudeći se s velikom odlučnošću, te Me velike duše neprestano predano obožavaju, klanjajući se preda Mnom." (Bg. 9.14) Takvo predano služenje nije djelatnost materijalnog svijeta; u potpunosti je duhovno jer je pod izravnom upravom Krišnine duhovne energije – Šrimati Radharani.

Da bi predano služila, osoba bi trebala slijediti primjer Šrimati Radharani čisto služeći Krišnu s predanošću, bez ikakve želje za materijalnom dobiti. Krišna nije potpun bez Šrimati Radharani, kao što ni sunce nije potpuno bez svoga svjetla. Zato bismo trebali obožavati i Radhu i Krišnu, jer zajedno Oni čine potpunu Apsolutnu Istinu.

Zapravo, obožavanje Radharani bolje je od obožavanja Krišne. Točnije rečeno, osoba može najbolje obožavati Gospodina Krišnu, Svevišnju Božansku Osobu, posredstvom Šrimati Radharani, Njegove vrhovne energije zadovoljstva. Krišna kaže u Bhagavad-giti: „Ako Mi netko s ljubavlju i predanošću ponudi list, cvijet, plod ili vodu, prihvatit ću njegovu ponudu.“ (Bg. 9.26) Ali umjesto da izravno ponudimo cvijet Krišni, bolje ga je ponuditi Šrimati Radharani, moleći je: „Draga moja Radharani, molim Te, preporuči me Svom Krišni.“ Krišna je vrhovni upravitelj, no ipak Njime upravlja čista predanost Šrimati Radharani. Stoga je Krišna poznat kao „svojina Šrimati Radharani“. Ako osoba može zadovoljiti Radharani, onda vrlo lako može zadovoljiti i Gospodina Krišnu.

Šrimati Radharani posjeduje viziju najuzvišenijeg bhakte. Zato sve vidi jednakim očima. Ako Joj itko pristupi kako bi služio Krišnu, čak i ako je najpaliji, Ona mu odmah podaruje Svoju milost preporučujući ga Krišni: „O, Krišna, ovo je bhakta. On je bolji od mene.“ Budući da Šrimati Radharani uvijek razmišlja o Krišni, vrlo Mu je draga. Stoga, ako netko pokuša na ovaj način doći do Krišne, posredstvom Radharani, uspjeh mu je zajamčen.