Svima je dijelio Božju ljubav, pa čak i onima koji su Ga povrijedili, stoga je milostiviji od najmilostivije inkarnacije, Ćeitanje Mahaprabhua.

Gaudija vaišnave uvijek Ga slave zajedno s Ćeitanjom Mahaprabhuom u obliku Gaura-Nitai ili Nitai-Gaura i mole za Njegovu milost kako bi dobili milost Ćeitanje Mahaprabhua.

Gospodin Nitjananda vječni je pratitelj Ćeitanja Mahaprabhua, Svevišnje Božanske Osobe. Rijetko se ime Nimai (Ćeitanja Mahaprabhu) izgovara bez Nitaia (Gospodin Nitjananda). Mahaprabhuu se ne može prići niti Ga razumjeti bez milosti Nitjanande Prabhua, koji je prvobitni guru cijelog univerzuma, i posrednik između Mahaprabhua i Njegovih bhakta.

On je izvor Gospodinovih lila i kreacija. On je Gospodinovo drugo tijelo, manifestacije Balarama za Krišnu, Lakšmana za Šri Ramu, i Nitjananda Prabhu za Ćeitanju Mahaprabhua. Svi ostali oblici i ekspanzije Gospodina emaniraju iz ovog drugog tijela. Nitjananda Prabhu tako je izvor Šankaršana, svih Višnua i Ananta Šeša. Kao Višnu tattva On i Adveita Aćarja obožavaju se isto kao Ćeitanja Mahaprabhu. U manifestacijama zemaljskih lila.

Nitjananda prabhu stariji je od Ćeitanje Mahaprabhua više od 10 godina. On je poput kipa, kao Njegov Gospodar, mliječne puti kao Gospodin Balarama. Njegova odjeća nalikuje skupini plavog lotosovog cvijeća, a rečeno je da Njegov sjaj zasjenjuje veličanstven izlazak mjeseca u predvečerje. Glas mu je dubok i milozvučan, neprekidno pjeva o slavama Šri Krišne i nosi crveni štap za dobrobit svih bhakta, kojeg se svi demoni boje. Zbog Njegova raspoloženja koje je čas bezbrižno čas mahnito avadhuta, koja je znak Njegove velike ljubavi prema Bogu, nitko ne zna što će slijedeće učiniti.

Nitjananda Prabhu pojavio se u Ekaćakri, u malom selu u današnjem Zapadnom Bengalu, negdje oko 1474. godine na mjestu Njegova rođenja izgrađen je hram Garbhasva koji dnevno posjećuje na tisuće hodočasnika. Njegov otac, Hadai Pandita i majka Padmavati, bili su pobožni brahmane podrijetlom iz Mathile.

Nitjananda Prabhu rodio se vrlo povoljnog trinaestog dana rastućeg mjeseca u mjesecu Maghi. Kao dijete, Nitai je volio oponašati zabave Šri Krišne ili Gospodina Rame. Radio je to toliko pouzdano i zanosno, da bi cijelo selo bilo preplavljeno ljubavlju prema Bogu.

Nitai-jeva omiljena uloga bila je Lakšmana, On bi prizore odigrao toliko vjerodostojno, kako nisu opisani ni u Ramajani, da bi se ljudi pitali dali ih je On izmislio ili su to stvarno Njegove zabave. Selo Ekaćakra u potpunosti je bilo zaokupljeno u ljubavi prema malom Nitai-u, gdje je On proveo prvih 12 godina Svog života na zemlji.

U trinaestoj godini, putujući sannjasi, smatra se da je to bio glasoviti Lakšmipati Tirtha, zadivljen Nimaievom devocijom i službom, zatražio je Nitai-eve roditelje dozvolu da mu On postane suputnik. Njegovi roditelji, poznavatelji Veda, gostu nisu mogli odbiti molbu, i nevoljko su se rastali od Nitaia. Međutim, shrvan odvojenošću od Nitaia, Hadai Pandita ubrzo je napustio tijelo.

Nitai je s Lakšmipati Tirthom putovao oko 20 godina, tokom kojih su posjetili sva sveta mjesta u zemlji, njihov način putovanja podsjećao je na putovanje Gospodina Balarame za vrijeme trajanja bitke na Kurukšetri. Nitai je kasnije uzeo inicijaciju od Lakšmipati Tirtha. Družio je sa još jednim poznatim učenikom Lakšmipati Tirthe, Madhavendra Purijem, koji iako je njegov brat po Bogu, obožavao Nitaia kao svog duhovnog učitelja. Madhavendra Puri poznat je po tome što je utemeljio Madhurja-rasu koja je kasnije postala sastavni dio Gaudija Vaišnavizma. Među učenicima Madhavendra Purija su Advaita Aćarja i Išvara Puri (duhovni učitelj Ćeitanje Mahaprabhua).

Nitjananda Prabhu sreo je Ćeitanju Mahaprabhua 1506, kada je On imao 32 a Gospodin 20 godina. Rečeno je da kada je Nitjananda Prabhu stigao u Nadiju, odsjeo je u kući Nandanaćarje, kako bi još više povećao Svoj zanos zbog odvojenosti. Ćeitanja Mahaprabhu svjestan dolaska Svog vječnog pratioca poslao je Haridas Thakuru i Šrivas Pandita da odu u grad tražiti Nitaia, ali ga oni nisu pronašli. Naposljetku ne mogavši više podnijeti odvojenost, Ćeitanja Mahaprabhu Osobno otišao je izravno do Nitjanande Prabhua, oduševljenje zbog Njihovog susreta bilo je toliko transcendentalno da su svi svjedoci osjetili strahopoštovanje zbog uzvišenog iskustva.

Hram Gaura – Nitjananda podignut je u čast ovog mjesta susreta u Nadii.

Nitjananda Prabhu u Svojoj ulozi prvobitnog duhovnog učitelja, zaslužan je za širenje juga dharme za sankirtan po cijelom Gaura dešu (Bengal, Orissa). Njegova milost je bezgranična, a ljudi koji su imali sreću stupiti u kontakt s Njim bili su preplavljeni s ljubavi prema Bogu. Njegovom je milosti Raghunatha dasa, jedan od šestorice Gosvamija započeo slavni Danda Mahostava festival u Panihatti, koji se održava sve do danas, i zahvaljujući koje je mogao služiti Ćeitanju Mahaprabhua. On daje Svoju milost svim palim dušama, kao što su Đagai i Madhai, izbavlja ih iz grešnog života i štiti čak i od bijesa Ćeitanje Mahaprabhua. Njegova milost uistinu ne poznaje granice, sretnu su ljudi koji su okusili nektar Njegovih uputa.

Kada se Nitjananda Prabhu na zahtjev Ćeitanja Mahaprabhua vratio u Bengal odrekao se Svog avadhuta položaja i postati grihasta. Oženio se Đahnava devi i Vasudhom, dvije kćeri Surjadasa Sarakela, koji je brat Gauridasa Pandita (prisnog pratitelja Ćeitanje Mahaprabhua i duhovnog učitelja uzvišenog Šjamananda Pandita). Nitjananda Prabhu sa Vasudhom imao je sina Viraćandaru i kćer Gangadevi. Ubrzo je Vasudha napustila tijelo i o djeci se brinula Đahnava devi. Kasnije je inicirala Viraćandru, i postala duhovni savjetnik Šjamanandi Panditu, Šrivadasi Panditi i Narotama dasa Thakuri. Đahnava devi se obožava kao Vaišnavi i ona je začetnica istaknutog položaja žena u Vaišnavskoj tradiciji.

Gospodin Nitjananda završio je Svoje zemaljske zabave, ušavši u božanstvo Krišne, poznato kao Bankim Raj, nedaleko Ekajakre.

Vaišnavski aćarje ističu da osobe koje pokušavaju shvatiti Ćeitanju Mahaprabhua, nikada neće uspjeti, bez milosti Nityananda Prabhua, i da se osoba mora vrlo iskreno moliti Gospodinu Nitjanandi kao adi-guruu (prvobitnom duhovnom učitelju) kako bi se predala lotosovim stopalima Šri Ćeitanje Mahaprabhua.

Prisutnost Nitjanande Prabhua uvijek se osjeća u nazočnosti vlastitog gurua, zato što se guru smatra živom manifestacijom Nitjanandine ljubavi i milosti, a njegova šakti učeniku daje mogućnost izvršenja devocijske službe i iskustvo duhovnog blaženstva.