Bio je izuzetno odvojen, čisti bhakta koji nije imao ni tračak želje za imenom i slavom. Sastavio je mnogu literaturu za dobrobit čovječanstva. Međutim, nikada nije spomenuo svoje mjesto rođenja niti svoju obiteljsku lozu, tako da se za detalje ne zna zasigurno.

Povjesničari procjenjuju da je rođen negdje u osamnaestom stoljeću, najvjerojatnije u Orissi (moguće blizu Remune).

U jako ranom dobu završio je svoje studije gramatike, poezije, retorike i logike, a zatim je pošao na hodočašće. Tokom toga vremena družio se sa Tattvavadijima Madhvaćarjine škole u Južnoj Indiji te je tako postao upoznat sa učenjima Šri Madhvaćarje. Postao je moćni propovjednik ove filozofije diljem Indije.

Tijekom putovanja opet se našao u Utkaladesi (Orissi) i susreo se sa Šri Radha-Damodara Devom, praučenikom Šri Rašikananada Deve, sa kojim je diskutirao o filozofiji. Šri Radha-Damodara Deva objasnio mu je zaključke filozofije Gaudija Vaišnava kako ih je propovijedao Šri Gaurasundara i zamolio ga da razmisli o bezgraničnoj milosti Šri Ćeitanje Mahaprabhua.

Ovi razgovori ušli su mu u srce i u njemu probudili božansku ljubav. Tako je, nakon nekoliko dana bio iniciran u Radha-Krišna mantru te je počeo proučavati Sat sandarbhu Šri Đive Gosvamija.

U vrlo kratkom vremenu je postao veliki ekspert Gaudija Vaišnava filozofije. Sa dopuštenjem i blagoslovima duhovnog učitelja, preselio se u Vrndavana Dhamu da dublje prouči ova učenja pod vodstvom Šri Višvanatha Ćakravarti Thakurija. Šri Višvanatha Ćakravarti bio je izuzetno zadovoljan vidjevši poniznu i blagu prirodu i odvojenost, kao i duboku upućenost u Vede, koji su karakterizirali Baladevu. Pažljivo ga je uputio u aćintja-bhedabheda-tattvu. Baladeva je potpuno prihvatio Gaudija Vaišnavsku filozofiju i počeo ju je propovijedati sa velikim žarom.

U to vrijeme, pripadnici Šri sampradaje su počeli prosvjedovati na dvoru kralja Đaipura. Žalili su se da pošto Gaudija Vaišnave nemaju komentar na Vedanta-sutru, nisu kvalificirani da obožavaju Božanstvo i da stoga obožavanje treba biti preneseno na Šri sampradaju. Također su iznijeli žalbu na obožavanje Šrimati Radharani zajedno sa Šri Šri Govinda-Gopinathom, kao metodu neodobrenu u šastrama.

Kralj, Sadacari Rađa, bio je iniciran u Gaudija sampradaji. Stoga je potajno poslao poruku bhaktama u Vrindavanu, obavještavajući ih što se zbiva. Ali je u isto vrijeme bio obavezan ukloniti Šrimati Radharani sa oltara, kao i suspendirati Gaudija Vaišnava puđarije od učestvovanja u obožavanju Božanstva.

U to je vrijeme Šri Višvanatha Ćakravartipada bio jako star, te za njega nije bilo moguće da otputuje u Đaipur. U njegovo ime je poslao svoga učenika, Šri Baladevu, koji je bio potpuno upoznat sa šastrama te je stoga mogao kompetentno odgovoriti izazovu.

Na velikom je skupu predstavio tako moćne argumente da mu sljedbenici Ramanuje nisu mogli odgovoriti na njih. Dalje im je objasnio, “Začetnik Gaudije Vaišnava sampradaje, Šri Ćeitanja Mahaprabhu, prihvatio je Šri Bhagavata Puranu kao prirodni komentar na Vedanta-sutru, kao što ju je sastavio Šri Vjasadeva Sam. To je dokazano u Sat sandarbhi.”

Učenjaci koji su sudjelovali u tom skupu nisu, međutim, htjeli prihvatiti ništa osim direktnog komentara na Vedantu. Nemajući drugog izbora, Baladeva im je obećao dostaviti jedan.

Osjećajući veliku žalost, Šri Baladeva je došao u hram Šri Govindađij, i nakon odavanja poštovanja, obavijestio Šri Govindu o svemu što se dogodilo.

Te mu se noći u snu pojavio Gospodin i naredio mu da napiše komentar na Vedanta-sutru. “Ja ću ti diktirati što da napišeš i stoga nitko neće moći ne prihvatiti tvoj komentar.”

Vidjevši tako prekrasan san, Baladeva je potpuno živnuo i osjetio je kako mu u srce ulazi nova snaga. Tako je počeo pisati, i za nekoliko dana je završio komentar pod naslovom “Šri Govinda Bhašja”.

“Neka On, koji je bio toliko milostivo i velikodušno ljubazan prema meni, da mi je pokazao naklonost pokazavši mi se u snu i dajući mi naredbu da zapišem Njegove vlastite komentare, koje će On sastaviti, i koji su dostigli toliko slavu u učenim krugovima da sam dobio titulu Vidjabhušana; neka taj dragi prijatelj Šrimati Radharani, kojoj je On draži od njezinog vlastitog života, bude slavljen. Neka taj Šri Govinda bude slavljen.”

Noseći komentar sa sobom, Šri Baladeva se vratio na skup Ramanandi učenjaka. Pročitavši komentar, bili su bez riječi. Tako je pobjeda Gaudija sampradaje bila razglašena nadaleko, i kralj, kao i drugi bhakte, počeo je plutati u oceanu blaženstva. Učenjaci su tada Šri Baladevi dali titulu Vidjabhušana.

Taj skup se desio 1628 godine Sakabde, u Golti, blizu današnjeg Đaipura.

Baladeva Vidjabhušana je instalirao Božanstvo Viđaja Gopale u Golta Mandiru, ali gdje je to Božanstvo danas, ne zna se. Od toga dana je kralj Đaipura donio zakon da će se arati Šri Govinde prvi održati, a tada će drugi hramovi moći napraviti svoj arati.

Prihvaćajući poraz, Ramanandi učenjaci su izrazili svoju želju da prihvate inicijaciju od Šri Baladeve Vidjabhušane. Međutim, on je odbio njihov zahtjev, objašnjavajući da je od četiri autorizirane sampradaje, njihova Šri samopradaja jako cijenjena i prvi predstavnik dasja-bhakti (devocije u služenju). Ako postoji ikakav uzrok gubitka respekta prema sampradaji, to bi mogla biti uvreda.

Vračajući se iz Đaipura u Vrindavana, Šri Baladeva predstavio je priznanje za pobjedu Šrila Višvanatha Ćakravarti Thakuru, i ispričao mu sve što se desilo. Svi bhakte su bili u velikoj ekstazi kada su primili ovu vijest, a Ćakravarti svom je učeniku dao pune blagoslove. U to je vrijeme Šri Baladeva Vidjabhušana počeo pisati svoje komentare na Sat sandarbhu Šri Đive Gosvamija.

Šri Đaju i Šri Viđaja Govindu, koji su prebivali u Gokulananda Mandiru, obožavao je sam Šrila Baladeva Vidjabhušana. Prema mišljenju nekih bhakta, Božanstva Sjamananda Prabhua, Šri Šri Radha-Sjamasundara, instalirao je Baladeva Vidjabhušana.

Nakon što je Višvanataha Ćakravarti Thakura završio svoje zabave u ovom svijetu, Šri Baladeva Vidjabhušana posto je slijedeći aćarja u Gaudija Vaišnava sampradaji.

Na kraju Vedanta sjamantake, Šri Baladeva Vidjabhušana odaje priznanje svome duhovnom učitelju:

“Ovdje u Vrindavanu poslao me jedan brahmana guru, Šri Radha-Damodara Deva, da predstavim djelo pod imenom Vedanta sjamantaka, sastavljeno njegovom milošću za zadovoljstvo Šrimati Radharani.”

Šrila Baladeva Vidjabhušana kasnije je postao poznat kao Šri Govinda dasa. Imao je dva poznata učenika, Šri Vidja dasu i Šri Nandan Mišru.