Inkamacija je Raga Manjari: rodio se 1505.g. Prvi put je susreo Ćeitanju Mahaprabhu u kući svoga oca Tapana Mišre u Benaresu. Kao dijete masirao Mu je lotosova stopala, i prao suđe iz kojeg je Gospodin jeo.

Kada je odrastao, otišao je u Đagannatha Puri vidjeti Ćeitanju Mahaprabhua. Tamo je kuhao za Njega (bio je vješt kuhar, sve što bi skuhao bilo je ukusno kao nektar). Poslije bi uzeo Gospodinov mahaprasadam. Poslije 8 mjeseci Ćeitanja Mahaprabhu mu je rekao neka se vrati u Benares služiti oca i majku koji su bili bhakte, da uči Šrimad Bhagavatam od čistog bhakte i da se ne ženi. Tada mu je Svoju vlastitu ogrlicu stavio oko vrata i dao mu Tulasi vijenac dug 14 lakata (maha Gospodina Đaganatha).

Četiri godine je služio roditelje (sve dok nisu umrli) i učio Šrimad Bhagavatam. Poslije se vratio Ćeitanji Mahaprabhu u čijem društvu je ponovno proveo 8 mjeseci. Ćeitanja Mahaprabhu mu je tada rekao neka ode za Vrindavan i živi pod zaštitom Rupe i Sanatane, da mantra 24h na dan i da stalno čita Šrimad Bhagavatam. Tako će dobiti milost Krišne.

Recitirao bi Šrimad Bhagavatam u tri različite melodije, i tada bi bio preplavljen zanosnom ljubavlju prema Krišni.

Njegovi učenici sagradili su hram za Govindu. On osobno je napravio flautu i naušnice u obliku krokodila. Nikada nije slušao ni govorio o temama u materijalnom svijetu. Danju i noću razgovarao je samo o Krišni.

Nikada nije slušao klevetanja vaišnava ni o lošem ponašanju nekog vaišnave, čak i kada je bilo razloga za to. Znao je samo da oni služe Krišnu. Bio je veoma ponizan i krotak. Kasnije je živio u maloj kolibi pored Radha-Kunda.

1579 g. napustio je tijelo. Njegov samadhi nalazi se na Venu-kupi (tu su 64 samadhija u Vrindavanu) gdje je običavao pjevati bhađane.