Inkarnacija je Rati Manjari, jedan je od najdražih pratilaca Ćeitanje Mahaprabhua.

Svi njegovi preci su bili veoma bogati vaišnave. Bio je sin jedinac Govardhane Majumadare. Od samog djetinstva bio je ravnodušan prema materijalnom uživanju. Inicirao ga je obiteljski svečenik Jadunandana Aćarja. Kasnije je uzeo utočište Ćeitanje Mahaprabhua. Dok je studirao, svaki dan je posječivao Haridas Thakuru.

Njegov otac mnogo toga je učinio za Adveita Aćarju, tako da je On bio veoma zadovoljan cijelom obitelji. Kada je Ćeitanja Mahaprabhu nakon uzimanja sannjase došao u Šantipur, Adveita Aćarja je Raghunathi davao ostatke Gospodinova prasadama. Kada se vratio kući postao je lud od zanosne ljubavi. Htio je napustiti sve i pridružiti se Ćeitanji Mahaprabhuu. Ali otac je postavio 11 čuvara da motre na njega. Majka bi govorila ocu: "Vidiš da ga njegova prelijepa žena ne može vezati za kuću, a ti misliš da će ga stražari sprečiti da ode."

Kada je Ćeitanja Mahaprabhu ponovo došao u Šantipuru, otac mu je dopustio da Ga posjeti. Tada mu je Ćeitanja Mahaprabhu rekao neka u srcu postojano njeguje svoju svjesnost Krišne a izvana neka se ponaša kao običan čovjek (to je trik za svakoga tko je napredan u svjesnosti Krišne. Može živjeti u društvu kao običano ljudsko biće ali istovremeno treba zadovoljiti Krišnu i širiti Njegove slave. Tako će dobiti milost Krišne).

Kada se vratio kući, odbacio je svoju ludost i počeo se ponašati kao obiteljski čovjek. Roditelji su smanjili broj čuvara. Tako je, vremenom, uz pomoć svog svećenika Jadunandane Aćarje, na prevaru izašao iz kuće i pobjegao. Došao je u Đagannath Puri i pridružio se Ćeitanji Mahaprabhuu koji ga je povjerio Svarupi Damodaru. Tako je pomagao Damodaru oko Gospodinova kupanja, jela, odmora i masaže. Zapamtio je spise Svarupe Damodara o Gospodinovim zabavama i tako pomogao u sastavljanju Ćeitanja Ćaritamrite. Najprije je uzimao prasadam u hramu, poslije je prosio pred ogradom Nrsimha-dvara, kasnije je uzimao milostinju sa mjesta gdje se dijelila hrana (zadovoljan, Ćeitanja Mahaprabhu poklonio mu je Vlastitu Gunđa-malu i kamen sa brda Govardhane). Nakon toga Raghunatha je jeo samo odbačenu hranu koju bi pokupio i oprao (tako je zadovoljio Damodara i Ćeitanju Mahaprabhua koji ga je blagoslovio tako što je na silu od njega uzeo malo te hrane).

Kada je Ćeitanja Mahaprabhu završio sa Svojim zabavama, Raghunatha je htio otići u Vrindavanu vidjeti Rupu i Sanatanu, i sebi oduzeti život bacivši se sa brda Govardhana. Opisivao je Rupi i Sanatani zabave Ćeitanje Mahaprabhua i oni zabranili su mu da počini samoubojstvo. Živio je dugo na Radha-Kundu. Tri puta se, svaki dan, kupao u jezeru. Čim bi vidio vaišnavu koji živi u Vridavanu zagrlio bih ga i odao svoje poštovanje. Zanimalo ga je samo mantranje Svetih Imena. Malo je spavao jedva (2-3 h) a jeo je minimalno (svaka 2-3 dana malo mlijeka ili maslaca). Njegove oči su uvijek bile prepune suza ljubavi prema Bogu. Bio je jako mršav i slabog zdravlja. Dao je svoje blagoslove Šrinivasaćarji da propovijeda u Bengalu.

Živio je oko 100g.

Napisao je dijela Manah-šiksa, Satvavali, Danacarita Muktacarita itd.

Njegov samadhi nalazi se na obali Radha-Kunda.