Kada dođe u materijalni svijet, duša, iako izvorno čista, prekrivena je iluzijom i neznanjem. U tom stanju zaboravlja svoj vječni, blaženi položaj s Krišnom u duhovnom svijetu, te se poistovjećuje s materijalnim tijelom.

Kad se tako poistovjeti s materijalnim tijelom i materijalnim postojanjem, duša kuša patnju koja je utkana u materiju. Ovdje u materijalnom svijetu postoji patnja koja dolazi od našeg tijela i uma, od drugih živih bića i od prirodnih nepogoda. Za tijelo su predodređeni rođenje, starost, bolest i smrt - sva stanja patnje strana duši.