Nakon smrti prihvaćamo drugo tijelo, materijalno ili duhovno, ovisno o našim aktivnostima u ovom svijetu.

Vedska literatura govori da mi, duše, možemo nastanjivati bilo koji od više milijuna oblika života, uključujući vodene, biljne, ptičje i ljudske oblike te tijela kukaca i gmazove. U trenutku smrti, ostavljamo jedno tijelo i ulazimo u novo. To se naziva reinkarnacija.

Koncept reinkarnacije nije stran kao što se čini. Možemo promatrati kako mijenjamo tijela čak i u ovom životu. Tijelo koje smo imali kad smo se rodili potpuno je drukčije od onoga koje imamo kad smo odrasli. Opet, kroz te promjene, mi - svjesno jastvo - ostajemo isti. Slično tome, svjesno jastvo ostaje isto od jednog tijela do drugog kroz ciklus reinkarnacije.

Naše sadašnje tijelo rezultat je dugog niza akcija i reakcija u prijašnjim životima. Zakon koji upravlja time naziva se zakon karme: svaka akcija ima reakciju. Naše prijašnje akcije proizvele su naše sadašnje tijelo, a naše trenutačne aktivnosti odredit će naše iduće tijelo.

Krišna, posredstvom materijalne prirode, omogućuje nam sva ta tijela, kao odgovor na našu želju da uživamo u određenim stvarima u materijalnom svijetu. No sve vrste života također trpe bijede materijalnog svijeta. Stoga, za nas, duhovne duše, opetovano mijenjanje tijela znači kušanje svih mogućih vrsta patnje. Jedino se u ljudskom obliku života možemo osloboditi začaranoga kruga reinkarnacije - ponovno uspostavljajući svoj vječni, ljubavlju ispunjeni odnos s Krišnom.