Pojavio se 6. veljače 1874. u Đagannath Puriju kao sin Bhaktivinode Thakure i Šrimati Bhagavati Devi. Nazvali su ga Bimalaprasad (milost Šrimati Radharani). Kada se rodio, pupčana vrpca mu je bila omotana oko vrata kao brahmanski konac, a na njegovom tijelu bila su vidljiva 33 simptoma Maha-puruše.

Šrila Bhaktivinod Thakura molio se Krišni da mu pošalje nekoga tko će mu pomoći u misiji širenja svjesnosti Krišne. Tako se pojavio ovaj divan sin.

Kada je imao 6 mjeseci majka ga je stavila na lotosova stopala Gospodina Đagannatha za vrijeme Ratha-jatre i vijenac sa Gospodina pao je na dijete.

U ceremoniji ispitivanja djetetove naklonosti, stavili su ispred njega zlato, srebro, rižu i Šrimad-Bhagavatam. On je uzeo Šrimad Bhagavatam.

Kada je još bio dječak pojeo je mango koji je bio bhoga. Otac ga je prekorio rekavši mu kako je mogao uzeti nešto što nije bilo ponuđeno Božanstvima. Bimalaprasad je shvatio svoju grešku i počeo plakati. Tada se zavjetovao da više nikada neće jesti mango. Toga se pridržavao cijeli svoj život.

Kao mladić, postao je najbolji student i zapamtio bi sve što bi samo jednom čuo. Zvali su ga "hodajuća enciklopedija". Dobio je titulu Siddhanta Sarasvati. Ostao je naistika brahmaćari i sa 44g prihvatio sannjasu (1918).

Otvorio je 64 Gaudija-math centra. Osnovao je tiskare za tiskanje transcendentalnih knjiga koje je zvao Brhad mrdanga (Velika mrdan­ga).

Zvali su ga Guru Lav zbog njegovog neustrašivog propovijedan­ja. Njegov veliki doprinos pokretu Ćeitanja Mahaprabhua prema vedskim spisi­ma čvrsto je utemeljio činjenicu da svako može postati brahmana, ako ima potrebne kvalifikacije, bez obzira na rođenje i da nitko ne može tvrditi da je brahmana ako nije pravilno kvalificiran (tako je pobijedio filozofiju kastinskih brahmana).

Filozofski je potukao mnoge sahajije, sampradaje kao i majavadije.

Poznat je kao najveći učenjak suvre­menog doba i nitko ga nikad nije pobijedio u argumentima i debati.

Često bi govorio da um treba tući cipelama 100 puta ujutro. nakon ustajanja i uvečer prije spavanja, da hi ga držali pod kontrolom. Otac mu je rekao da treba prihvatiti inicijaciju od Gaura Kišora koji mu je odgovorio: "Moram pitati Ćeitanju Mahaprabhua o tome."

Drugi put kad su se sreli, Babađi je rekao da je zaboravio pitati. Sarasvati je rekao: "Ako ne dobijem tvoju milost neću moći da održim svoj život."

Kada su se ponovo vidjeli, Babađi je rekao: "Ćeitanja Mahaprabhu je rekao da su primjereno ponašanje i učenost potpuno beznačajni prema predanom služenju Gospodina Sarasvati je odgovorio: "Ako ne dobijem milost tvojih lotosovih stopala, ostavit ću svoj život. Ramanuja je dobio milost Gosthipurne nakon što ga je on 18 puta odbio. Ja ću čekati dok mi ti jednog dana ne daš svoju milost. To je moj čvrst zavjet."

Babađi je bio zadovoljan, poprskao ga prašinom sa svojih lotosovih stopala i istog dana mu dao inicijaciju.

Ponovo je uspostavio Ćaturmasju; ponovo započeo Šri Vrađa Mandala i Šri Navadvip Dham Parikrame: štampao je knjige. Časopise na sanskritu, bengaliji, hindiju u engleskom; putovao je od sela do sela propovijedajući poruku Ćeitanja Mahaprabhua Prihvatio je Šrila Prabhupadu za svog učenika, koji je, njegovom milošću raširio svijesnost Krišne po cijelom svijetu.

Šrila Prabhupada je često u svojim knjigama koristio njegove komentare.

1 siječnja 1937 ušao je u samadhi u Majapuru u Vrajapatanu.