Druga je ekspanzija tijela Ćeitanje Mahaprabhua; inkarnacija je Lalite.

Živio je u Navadvipi, i bio poznat kao Purušottama Aćarja. Dok je Ćeitanja Mahaprabhu uzimao sannjasu cijelo vrijeme je pjevao Maha – mantru. Potom je otišao u Baneres da i on uzme sannjasu. Odrekao se pramena kose i svetog konca ali nije prihvatio odjeću boje šafrana niti titulu sannjase već je ostao naisthika brahmaćari. Sannjas guru mu je dao ime Svarupa.

Potom odlazi u Puri i postaje osobni pomoćnik Ćeitanje Mahaprabhua i Njegov gotovo stalni pratilac. Brinuo se za kupanje, obroke, odmor i masaže Ćeitanje Mahaprabhua.

Bio je izrazito viješ glazbenik (kao Gandharva), i poznavatelj Veda, a u raspravama je bio ravan Brihaspatiju.

Napisao je knjigu o glazbi, Sangita – Damodara. Ćeitanja Mahaprabhu ga je nazvao Damodara zbog njegovog predivnog pjevanja i glazbeničkih vještina.

Bio je veoma odvojen.

Ćeitanja Mahaprabhu je njemu i Paramandandi iskazivao poštovanje kakvo je iskazivao i Svom guruu.

Svarupa Damodara je opisao Ćeitanju Mahaprabhua kao samog Krišnu sa stavom Šrimati Radharani. Po cijele dane i noći u zanosnoj ljubavi prema Krišni uživao je u transcendentalnim dražima služeći Gospodina s ljubavlju. Čitao bi pjesme Vidjapatija, Candidase, te Šri Gita Govindu pružajući veliko zadovoljstvo Šri Ćeitanji Mahaprabhuu.

Uvijek je bio zaokupljen služeći Gospodina umom, riječima i djelima. Zajedno sa Ramanandom Rajom pjevao je u skladu s Gospodinovim zanosnim osjećajima. Ćeitanja Mahaprabhu ga je volio slušati kako pjeva pa je znao od radosti skakati u zrak.

Jedno, je iskritizirao Gospodina, pa ga je On poslao Svojoj majci u Nadvipu.

Nijedno napisano djelo nije pokazano Gospodinu Ćeitanji Mahaprabhuu prije nego ga je Svarupa Damodara pregledao.