Dan nakon Diwalija naziva se Annakuta, ili Govardhana Puđa. Na taj dan stanovnici Vrindavane (Krišninog prebivališta na Zemlji) tradicionalno su održavali festival u čast kralja polubogova, Indre, koji šalje kišu neophodnu za rast žitarica.

Međutim, jednog je dana Gospodin Krišna uvjerio stanovnike Vrindavane da umjesto Indre slave brdo Govardhanu, čija ih plodna zemlja opskrbljuje travom koju pasu krave i bikovi, te krave, koje ih opskrbljuju mlijekom, i bikove, koji oru zemlju. Bjesni im je Indra zbog toga poslao užasnu oluju. Gospodin Krišna, Svevišnja Božanska Osoba, smireno mu je odgovorio podigavši malim prstom lijeve ruke brdo Govardhanu. Sedam dana i sedam noći Gospodin je držao brdo Govardhanu, koje mu je poslužilo kao kišobran kojim je stanovnike Vrindavane zaštitio od snažnih pljuskova. Shvativši beskorisnost svog postupka, Indra se naposljetku pojavio ispred Gospodina sklopljenih ruku i ponizno Mu uputio molitve. Na taj je način Gospodin Krišna pokazao da je Deva Deva, Gospodar polubogova, i da se cilj zbog kojeg se obožavaju polubogovi može lako dostići jednostavnim obožavanjem Njega, uzroka svih uzroka.

Ovaj je dan također značajan i kao dan kad je, mnogo tisuća godina kasnije, Šrila Madhavendra Puri, izgradio hram za samoočitovano Božanstvo Gopale na vrhu brda Govardhane.

Brdo Govardhana načinjeno od hrane

U čast tog događaja, bhakte izrađuju repliku brda Govardhana načinjenu od raznovrsne ukusne hrane i obožavaju Gospodina Krišnu kao onog tko je podigao brdo Govardhanu, obožavaju brdo kao Njegovu inkarnaciju te obožavaju krave i bikove koji su dragi Gospodinu.

A na kraju svetkovine, brdo od prasade (posvećene hrane) razdjeljuje se mnoštvu. Svi vaišnavski hramovi u Indiji slave taj događaj, i stotinama se ljudi dijeli prasadam u skladu s mogućnostima hrama.