Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Šrila Prabhupada se rodio 1896 u Calcutti, Indiji.

Prvi puta je sreo svoga duhovnog učitelja Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvamija u Calcutti 1922.

Bhaktisiddhanti Sarasvatiju, istaknutom devocijskom učenjaku i osnivaču šezdeset i četiri ogranka Gaudija Matha (vedskih instituta), se svidio obrazovani mladić i uvjerio ga je da posveti svoj život podučavanju vedskog znanja u zapadnom svijetu. Šrila Prabhupada je postao njegov student, a jedanaest godina kasnije (1933) u Allahabadu, i njegov formalno inicirani učenik.

Kada su se prvi puta sreli 1922, Bhaktisiddhanta Sarasvati je tražio od njega da širi vedsko znanje kroz engleski jezik. U godinama koje su slijedile, Šrila Prabhupada napisao je komentar na Bhagavad-gitu, a 1944 bez ičije pomoći pokrenuo je časopis na engleskom.

Prepoznajući Šrila Prabhupadinu filozofsku učenost i devociju, Gaudija Vaisnava Society ga je 1947 počastila titulom “Bhaktivedanta”.

1950, kada je imao pedeset i četiri godine, Šrila Prabhupada se povukao iz obiteljskog života, a četiri godine kasnije prihvatio je vanaprastha (povučeni) red života, kako bi se više posvetio proučavanju i pisanju.

Šrila Prabhupada je otišao u sveti grad Vrindavanu, gdje je živio u jako skromnim uvjetima u povijesnom srednjovjekovnom hramu Radha-Damodare. Tamo je bio angažiran nekoliko godina u pisanju i dubokom proučavanju. Prihvatio je odvojeni red života (sannjasu) 1959.

U hramu Radha-Damodara, Šrila Prabhupada započeo je rad na svome životnom remek-djelu: prijevodu i komentarima na 18.000 stihova Šrimad-Bhagavatama (Bhagavata-Purani). Također je napisao "Lako putovanje na druge planete".

Nakon izdavanja tri sveska Šrimad-Bhagavatama, Šrila Prabhupada je doputovao u Ameriku 1965. kako bi ispunio instrukciju svoga duhovnog učitelja. Od tada, Njegova Božanska Milost je napisao preko šezdeset svezaka autoritativnih prijevoda, komentara i sažetih studija filozofskih i religijskih klasika Indije.

1965, kada je prvi puta došao teretnim brodom u New York, Šrila Prabhupada praktički je bio bez ijednog novčića. Nakon gotovo godinu dana velikih poteškoća, u svibnju 1966 g, osnovao je Međunarodno Društvo za Svjesnost Krsne (ISKCON). Pod njegovim iskusnim vodstvom, Društvo se razvilo unutar deset godina u svjetsku konfederaciju od skoro stotinu ašrama, hramova, škola, instituta i farmi.

1968, Šrila Prabhupada osnovao je New Vrndavanu, eksperimentalnu vedsku komunu u brdima zapadne Virginie. Insipirirani uspjehom New Vrndavane, tada cvjetajuće poljoprivredne komune od preko tisuću jutara zemlje, njegovi su učenici osnovali još nekoliko sličnih komuna u Americi i svijetu.

1972, Šrila Prabhupada predstavio je Vedski sistem primarnog i sekundarnog obrazovanja na Zapadu osnovavši Gurukula škola u Dallasu, Texasu. Škola je počela sa troje djece 1972, a početkom 1975, bilo je uključeno preko stotinu i pedeset djece.

Prabhupada je također nadahnuo izgradnju ogromnog međunarodnog centra u Šridam Majapuru u Zapadnom Bengalu, Indiji, koji je također i mjesto za planirani Institut Vedskih Studija. Sličan projekt je i veličanstveni Krišna-Balarama hram i međunarodna zgrada za goste u Vrindavanu, Indiji. To su centri gdje zapadnjaci mogu živjeti da dobiju direktno iskustvo vedske kulture.

Međutim, najveći doprinos Šrila Prabhupade je u njegovim knjigama. Visoko cijenjene zbog autoriteta, dubine i jasnoće, njegove su knjige standardni tekstovi u mnogobrojnim predmetima na fakultetima i koledžima. Prevedene su na jedanaest jezika. Bhaktivedanta Book Trust, osnovan 1972, ekskluzivno zbog objavljivanja radova Njegove Božanske Milosti, postao je najveći izdavač knjiga na polju Indijske religije i filozofije na svijetu.

Zadnjih deset godina života, unatoč poodmakloj dobi, Šrila Prabhupada obišao je svijet dvanaest puta zbog predavanja, koja su ga odvela na šest kontinenata. Unatoč takvom žustrom rasporedu, Šrila Prabhupada nastavio je pisati. Njegova djela predstavljaju enciklopediju vedske filozofije, religije, književnosti i kulture.