Na početku kreacije Krišna je izgovorio Vede, koje su smjernice dušama na putu kroz život i zahvaljujući kojima će se zauvijek vratiti u svoj duhovni dom.
S vremena na vrijeme to se znanje razvodnjava ili izmjenjuje. Kako bi ga osvježio, Krišna se prije 5.000 godina pojavio na ovom svijetu i Svom prijatelju Arđuni izgovorio Bhagavad-gitu. Gita sadrži dijelove znanosti o vrhovnoj, bezgraničnoj duši (Bogu), ograničenim dušama, karmi (njezinu utjecaju u ovom svijetu), vremenu i kreaciji.

Nakon što je Krišna napustio ovaj svijet, Vjasadeva je iz brojnih usmenih predaja izvorno poteklih od Krišne sastavio Šrimad Bhagavatam. Šrimad Bhagavatam je rasprava od 18.000 stihova, koja potanko objašnjava svjesnost Boga.

Prije petsto godina Krišna se ponovno pojavio, ali ovog puta kao Svoj bhakta Śri Ćeitanja Mahaprabhu. Podučavao je da je najlakša način povratka Bogu pjevanje Njegovih svetih Imena, posebice pjevanje maha-mantre; Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Svojim je primjerom Śri Krišna Ćeitanja pokazao kako bi Krišnin bhakta trebao živjeti u ovom svijetu i napredovati do sljedećega.

Bhagavad-gita, Šrimad-Bhagavatam i učenja Śri Ćeitanja Mahaprabhua tvore srž bhakti učenju, čiji je cilj uspostavljanje našeg odnosa s Bogom i vječnog života s Njim.