Bhaktivinoda Thakura

Bhaktivinoda Thakura (1838 - 1914), otac Bhaktisiddhante Sarasvatija Thakure (duhovnog učitelja Šrila Prabhupade), napisao je oko stotinu knjiga o bhakti.

Bio je pionir u širenju bhakti-joge izvan granica Indije. Godine 1896. Sveučilište McGill u Montrealu uvrstilo je njegovu knjigu Gospodar Ćeitanja, Njegov Život i upute u svoju knjižnicu.

Odgojio je desetero djece i imao uglednu karijeru kao predstavnik sudaca pod britanskom vlašću od 1866. do 1894.

Još od mladosti pokazivao je naklonost prema religioznosti. Proučavao je bramoizam što je to, nije bramanizam jer se radi o pokretu, da ostavimo ovako, engl. = brahmoism (hinduistički reformistički pokret), Bibliju i Kuran. Kršćanstvo mu je bilo draže od bramoizma zbog ideje o Bogu kao osobi. Dok je proučavao religijske djela, naišao je na Ćeitanja-ćaritamritu, biografiju Śri Ćeitanje Mahaprabhua, i uvjerio se u superiornost znanosti o bhakti.

Za vrijeme i nakon svoje profesionalne karijere pisao je, putovao i prenosio poruku Ćeitanje Mahaprabhua, nadahnjujući stotine da krenu putem čiste bhakti. Utemeljio je 500 nama hatta, udruženja (neke posjećuje na tisuće ljudi), za pjevanje Hare Krišna maha-mantre.

U Bhaktivinodino vrijeme, nauk Śri Ćeitanje počeo se iskrivljavati. Bhaktivinoda Thakura gotovo je samostalno ponovno uspostavio vjerodostojnu istinu o učenjima Śri Ćeitanje, podučavao ih je školovanim ljudima te dokazao njihovu važnost u suvremenom društvu.