Vede se bave mnogim temama - one predstavljaju zapise visoko razvijene civilizacije i pokrivaju sva područja znanja. Među njima, Šrimad-Bhagavatam se posebno bavi temama vezanim uz Boga. Šrimad znači "prekrasan" ili "raskošan", a Bhagavatam "ono što se odnosi na Boga". Dakle, Šrimad-Bhagavatam se može prevesti kao "Prekrasna priča o Bogu".

Šrimad-Bhagavatam opisuje Boga, naš odnos s Njim te proces kojim se taj odnos može spoznati i ostvariti. On sadrži najpotpunije i najvjerodostojnije vedsko znanje, a također i životopise velikih bhakta koji su slijedili put bhakti i dostigli Krišnu. Obuhvaća sve, od prirode jastva do podrijetla svemira i dotiče sva polja znanja. Njegovih 18.000 stihova, između ostaloga, potanko govore o Božjim imenima, oblicima, prirodi, osobnosti, poklonicima, djelatnostima, prebivalištima.

U jednom od uvodnih poglavlja, pripovjedač objašnjava da je mudrac Vjasadeva, koji je napisao dijelove vedske literature, osjetio nezadovoljstvo usprkos svojim ostvarenjima. Po nalogu svoga gurua, on se tada latio pisanja Šrimad-Bhagavatama, koji se smatra zrelim plodom na stablu Veda. Vjasadeva je sastavio Šrimad-Bhagavatam nakon što je Krišna napustio ovaj svijet prije 5.000 godina.

Ovaj epsko-filozofski i književni klasik, zauzima istaknuto mjesto u opsežnoj indijskoj pisanoj mudrosti. Nadahnuo je nastanak brojnih književnih, slikarskih i kiparskih djela.

Iz prvog stiha Šrimad-Bhagavatama jasno je da je namijenjen onima koje ozbiljno zanima duhovni napredak, da se ne bavi sektaškim religijskim idejama, filozofskim nagađanjima niti svjetovnim stvarima. Drugi stih obećava da će svatko tko sustavno čita Šrimad-Bhagavatam postići duhovni uspjeh namijenjen svim ljudskim bićima.