Slavi se u svim predjelima Indije u mjesecu Ašvini (kasni listopad, rani studeni) prije mladog mjeseca kada je nebo najmračnije.To je jedan je od najradosnih festivala za stanovnike Indije.

Ljudi pale male lampe (tradicionalno su bile glinene) i svijeće i stavljaju ih u prozore i hodnike kako bi pozdravili Gospodina Ramu i tako obilježili njegov povratak iz prognanstva što je opisano u Ramajani.

Priprema se radi na takav način da ljudi detaljno čiste svoje domove nadajući se da će Lakšmi, božica sreće i bogatstva posjetiti njihov dom. Oblače novu odjeću i posjećuju prijatelje i rodbinu. Božici Lakšmi nude slatkiše koje nakon izgovaranja molitvi podijele svim okupljenima.

Te noći pale krijesove i imaju vatromete, čime dočaravaju da svjetlo može tjerati tamu baš kao što dobro može otjerati zlo (primjer Ramajane). Djeci se ujutro vežu oči i vode ih do tanjura sa novim poklonima, odjećom, cvijećem, slatkišima itd.

Poznat je i kao festival slatkiša - žene tjednima unaprijed pripremaju slatkiše.

U stvari, dipavali se slavi tri dana:

Prvi dan je Dhanatrajodaši kada se hodnici i vrata ukrašavaju lišćem mangoa, a podovi se oslikavaju Rangoli slikama koje izražavaju dobrodošlicu. Okolo kuća pale se uljne lampe po kojima je festival i dobio ime - dipavali ili divali znači 'red lampi'. Na ovaj se dan kupuje nešto za kuću ili pak nakit za sve žene u kući. Povoljno je kupiti nešto srebrno.

Drugi dan se zove Ćoti Divali.

Sam Divali pada na noć mladog mjeseca kada su ulazi u kuće ukrašeni lampama dočekujući tako Lakšmi, božicu sreće. Taj dan radi se Lakšmi puđa. Tradicionalne hindu poslovne zajednice smatraju ga krajem financijske godine te rade posebne puje novim poslovnim knjigama. Još jedna posebnost Dipavaliija su vatrometi i petarde kojima završava dan festivala.