Srivasa Pandita pojavio se u Srihatta, Zapadni Bengal, oko 30 godina prije Gospodina Gaurange.

Šrila Vrindavana dasa Thakura, Vjasadeva zabave Šri Gaurasundare ovako je opjevao slave Šrivasa Pandita:

“ U kući Šrivasa Pandita Šri Ćeitanja je zapčeo Svoje zabave sankirtana. Ta četiri brata (Šrivasa, Šri Rama, Šripati i Šrinidhi) stalno su pjevali imena Šri Krišne. Obožavali su Šri Krišnu a svaki dan su se kupali po tri puta u Gangi.

Ta četiri brata su prije živjela u pokrajini Šri Hatta. Kasnije su došli živjeti na obalama Gange. Tamo su svakodnevno posjećivali okupljanja bhakta u kući Šri Adveita Aćarje slušajući Šrimad - Bhagavatam i skupa pjevali Sveto Ime. Braća su postepeno postali prijatelji Šri Đagannath Mišre, s kojim bi pjevali i slušali Bhagavatam.

U svim stvarima Šrivasa je bio vođa četvoro braće. Snagom svoje devocije, mogao je shvatiti da će se Šri Krišna pojaviti u kući Đagannatha Mišre.

Ime žene Šrivas Pandita je bilo Šri Malini Devi. Ona je bila bliska prijateljica Sri Sacidevi i uvijek joj je pomagala.

Vidjevši jadno stanje palih živih bića u Kali-jugi bhakte su se jako rastužili i u takvom stanju su počeli moliti Gospodina da ih spasi. Krišna je čuo poziv svojih bhakta. Na dan punog mjeseca u mjesecu Phalguna u godini 1407 (kršćanska godina je 1486 g.) Gospodin se inkarnirao. S Njegovom pojavom, istovremeno je svanula sve-povoljnost u cijelom svijetu budući da je postao ispunjen Harinamom. Kao što je Šri Adveita Aćarja iz Santipura mogao shvatit da se Gospodin pojavio, slično tome Šrivasa i drugi bhakte iz Navadvipa također su to shvatili.

Budući da se prije Malini-devi brinula o Sacidevi, Šrivasa i Đagannath Mišra su došli kod nje i napomenuli joj da je, upravo sada, posebno potrebna.

Dok god Gospodin ne odabere da se razotkrije, nije moguće da Ga itko prepozna, I zato, iako je u Svome djetinjstvu Gospodin pokazao mnoge natprirodne sposobnosti, ipak zbog Njegove zbunjujuće moći, bhakte nisu mogli shvatiti Njegovu pravu prirodu.

Njihov srca su jednostavno bila ispunjena roditeljskom ljubavlju prema Njemu, bez imalo traga strahopoštovanja. Šrivasa i Malini su dali Sacidevi i Đagannathu mnogo savjeta kako odgojiti svog novoga sina. Šrivasa i Malini su bili kao majka i otac Sri Gaurasundari. Izgledalo je da je mladi Nimai Pandita postao arogantan zbog Svoga učenjaštva, i jednog mu je dana Srivasa Pandita odlučio dati dobar savjet.

“Zašto ljudi studiraju? Da bi mogli shvatit što je dvocija prema Šri Krišni.” Rekao je Nimaiu “Ako svojim znanjem ne dobije devociju prema Šri Krišni, kako će mu onda to učenje pomoći? Jednostavno postaje težak napor i na kraju nije ništa nego samo gubljenje vremena. Ako si stvarno naučio nešto, onda počni svoje obožavanje Šri Krišne sada. Požuri se. To je svrha tvoga života.”

Nimai se smijao dok je odgovarao: “ Tvojom milošću to će se sigurno dogoditi. Ako budeš dovoljno milostiv prema meni, onda ću definitivno dostići devociju prema lotosovim stopalima Šri Krišne.”

Ubrzo nakon toga Mahaprabhu je otputovao u Gaju, gdje je izveo zabavu prihvaćanja inicijacije od Šri Išvare Purija. I tako je On postepeno počeo obavljati svoju pravu misiju, dijeljena devocijske ljubavlju prema Krišni.

Jednog dana u ekstatičnom raspoloženju Gospodin Gauranga je ušao u kuću Šrivase pitajući: “Šrivasa, koga obožavaš? Na koga meditiraš? Sada sa svoja dva oka, vidi tu osobu kao stoji pred tobom.”

Govoreći to Mahaprabhu je ušao u sobu sa Božanstvom unutar Šrivasinog kućnog hrama, i sjeo na simhasanu, razotkrivajući Svoj vlastit oblik sa četiri ruke, držeći školjku, disk, topuz i lotosov cvijet. Vidjevši taj oblik, Šrivasa je bio totalno zaprepašten.

Sri Gaurasundara je onda rekao. “Zbog toga što si me zvao svojom sankirtanom i glasno rikanja Šri Adveite Aćarje, napustio sam Vaikunthu, i sišao sam u ovaj smrtni svijet, zajedno sa Svojim vječnim pratiocima. Ja ću uništiti zlobnike i spasiti pobožne. Sada, bez strah, možeš pjevati Moje slave.”

Čuvši te riječi Svoga Gospodina, koje su raspršile sav strah, Šrivasa je pao na zemlju, odajući poštovanje.

“ Moje poštovnje lotosovim stopalima koja podupiru cijeli univerzum, Višvambhare, koji ima boju novoga kišnoga oblaka i čiji odjeća je boje groma., Moje poštovanje sinu Saci koji je ukrašen paunovim perjem i garlandom od crvenih brojanica (gunja). Moje poštovanje lotosovim stopalima učeniku Ganga dase, njegova ljepota lica pobjeđuje ljepotu deset miliona mjeseca. Moje poštovanje Tvojim lotosovim stopalima, Ti koji nosiš rog od bivola, štap i flautu. Četiri Vede su izjavile da si Ti sin Nande. Tebi, moj Gospodine nudim moje poštovanje ponovo i ponovo.”[C.B.Madya 2/272]

“ Danas su moje rođenje, moje aktivnosti, sve moje je postalo povoljno. Danas je samo moje postojanje okrunjeno najvećom povoljnošću. Danas je rod mojih predaka konačno urodio plodom, i moja kuća, koja je također njihova, postala je blagoslovljena. Danas je velika sreća mojih očiju neizmjerljiva, jer sam mogao vidjeti tu osobu čija lotosa stopala služi boginja sreće, Lakšmidevi.”

Nakon što je opisao slave Šri Gaurasundare na različite načine, Šri Gaurasundara je dao još više samilosti Šrivasu razotkrivajući Se svim njegovim članovima obitelji. Vidjevši nećakinju prisutnu pred njim Šrivasa Prabhu ju je zvao: “ Narajani, zovi Krišnu sa suzama u očima.”

I odmah je ta mala djevojčica, od samo četiri godine, kao u deliriju počela plakati: “Hari, Krišna!”, a suze su se slijevale bez prestanka. U stvarnosti poplava suza koja je curila sa njenog tijela bila je tolika, da je tlo oko nje bilo mokro.” [C.B. Mad. 2].

Vidjevši malu Narajani totalno “pomakuta” u ekstatičnoj ljubavi, Šrivasina žena i čak i njegovi kućanski sluge počeli su plakati suzama ljubavi. Dvorište Šrivasa Pandita je postalo vrlo lijepo, ukrašeno sa ekstatičnom ljubavlju prema Krišni.

Bila je jedna služavka u kući Šrivase Pandita po imenu Dukhi. Svakoga dana donosila je vodu iz Gange za kupanje Mahaprabhua. Jednog je dana Gaurasundara uopitao Šrivasu: “ Tko donosi tu vodu?”

“ Dukhi je donosi”; Odgovrio je Šrivasa.

“Od danas se zove Sukhi.” Na taj način Gospodin je pokazao da oni koji služe Gospodina nisu dukhi (tužni, nesretni); nego su sukhi (sretni).

U to je vrijeme Sri Gaurasundara započeo svoju zabavu kao juga-avatara u kući Šrivase Pandita. Spojivši se ponovo sa Nitjananda Prabhuom započeo je kongregacijsko pjevanje Gospodinovog Svetog Imena u dvorištu Šrivasine kuće. Nitjanada Prabhu je također počeo živjeti tamo. Sri Malinadevi služila je Nitjananadu kao da je On bio njen vlastiti sin.

Nitjananda je zapravo Gospodin Baladeva osobno, i u Svojim zabavama kao Nitjananda bi se ponekad ponašao kao luđak. Uvijek je bio preplavljen ljubavlju prema Krišni, i nije bio svjestan stanja Svoje vanjske odjeće ili ukrasa.

Jedne je večeri, Gaurasundara zajedno sa Svojim pratiocima, pjevao i plesao u kući Šrivase Thakure, kada je jedan od sinova Šrivasa Thakure napustio tijelo, nakon što je patio od jedne bolesti. U unutarnjim prostorijama njegove kuće, žene su počele jadikovati zbog dječakove prerane smrti. Šrivasa, koji je bio vani u dvorištu, shvatio je da se dogodila neka tragedija. Brzo je ušao u kuću i otkrio da je njegov sin otišao. Budući da je bio vrlo ozbiljni bhakta i totalno upoznat sa znanošću Apsolutne Istine, mogao je utješiti žene u njihovoj tuzi.

“ Vi ste svi svjesni slava Krišne, stoga se molim suzdržite i ne plačite. Tkogod tijekom svojih zadnjih trenutaka čuje Gospodinovo Sveto Ime, iako je najveći grešnik, dostiže Krišnino prebivalište. I taj Gospodin koji je divan toliko da nema usporedbe, On čije slave pjevaju njegove sluge do i uključujući čak i Gospodina Brahmu, On sada Osobno pleše u dvorištu vaše kuće.”

“ Ovaj trenutak toliko je povoljan da je sigurno da je dječak završio svoje putovanje s ovoga svijeta uspješno. Da li tu ima nečega za žaliti? Njegova dobra sreća je totalno osigurana. Mogu shvatit da koju god ulogu sam odigrao u ovome također je okrunjena uspjehom.”[C.B.M 25.30]

Završio je govoreći: “Ako ne možete kontrolirati svoje emocije zbog obiteljske vezanosti prema dječaku, onda molim vas ne plačite sad, možete plakati kasnije. Sam Svevišnji Gospodin Gokule, Gaurasundara, izvodi sankirtan u društvu Svojih bhakta u ovoj kući. Ako zbog vašeg plakanja, sreća koja On osjeća u ekstazi dok pleše u sankirtani bude uznemirena, ja ću ovoga trena skočiti u Gangu i tako napustiti vlastiti život.”

“ Ni vlat trave se ne pomiče, osim voljom Krišne. Vidjevši u tome, sreću ili nesreću, znanje ili neznanje, to je jednostavno samo fantazija. Znajte da što god Krišna želi je dobro, i tako napustite svoje sebične želje, postanite slobodni od zbunjenosti i nepotrebnih briga. Krišna daje i Krišna uzima, i Krišna je sam Onaj koji održava sve. Neke On štiti, a neke On uništava, sve po Njegovoj volji. Ako netko kontemplira nešto suprotno Krišninoj volji, onda će kao rezultat Njegove želje On dobiti samo patnju. Slušajte Krišnino ime i tako prođite kroz sve poteškoće osjećajući veliku sreću. Onda će vaše želje biti zapravo ispunjene.

Davši te instrukcije prisutnima, Šrivas je ponovo otišao vani da se pridruži Mahaprabhu u ekstatičnom pjevanju i plesanju. Žene, ostavljajući mrtvo tijelo, došle su slušati Mahaprabhov kirtan. I tako je Mahaprabhu nastavio svoje pjevanje do pola noći.

Kad su svi otišli da se odmore, Mahaprabhu je rekao.

“ Danas je moj um osjećao neku nevolju. Mislim da se nešto dogodilo u Šrivasovoj kući.”

Pandit je odgovorio: “ kakva moguća nesreća može postojati u kući osobe, gdje se može vidjeti Tvoja božanska, blažena pojava?”

“ Šrivasa, zašto nisam osjećao blaženstvo danas? Kakva se nepovoljna stvar dogodila u tvojoj kući ?”

Šrivasa je odgovorio: “ Moj Gospodine, Ti sam si sve-povoljan. Gdje si ti nazočan, nikakva nesreća ne može biti nađena nigdje!” Ali drugi bhakte su rekli Gospodinu da je Šrivasin sin napustio tijelo.

Čuvši te vijesti, Gaura Raja je plačući rekao: “ jao, kakav tragičan događaj, Zašto mi nisi rekao tu nesretnu vijest prije?”

“ Objasnit ću” Šrivasa Pandita je odgovorio: “ Nisam mogao tolerirati da Te uznemiruju dok si uživao sankirtanu. Ako jedan od mojih sinova umre, koja je tuga to za mene? Ako mi svi umremo, vidjevši Tebe, to bi zapravo bila velika sreća. S druge strane, da si Ti morao prestati plesati, onda bih možda ja umro. Moj Gospodine, to je opasnost koje sam se bojao, i stoga to ti tada nisam rekao.”

Vidjevši duboku devociju Šrivase, Gaurasundara je rekao: “ Kao mogu napustiti ovakvo društvo?” Sa suzama u očima, On je nastavio: “ Zbog ljubavi prema Meni, nije čak osjetio ni tugu kada mu je sin umro. Kao ću napusti njegovo društvo?”

Gospodin je nastavio plakati, a bhakte su se počele brinuti iznutra, budući da su čuli da Gospodin govori da će ih napustiti.

Nakon toga je Mahaprabhu došao do mjesta gdje je ležalo mrtvo tijelo dječaka. Dodirnuvši ga, On ga je pozvao: “ Hej, dječače! Zašto odlaziš i ostavljaš Šrivasu?”

Na dodir Mahaprabhuove ruke život se vratio u mrtvo dijete. Nakon što je ponudio poštovanje Gospodinu, odgovorio je: “ O Prabhu! Što god Ti narediš to je apsolutno. I tko ne može napraviti ništa, a da Ti nisi to dozvolio. Koliko dan mi je bilo predodređeno da ostanem ovdje, toliko sam ostao. Sada je moje vrijeme isteklo i ja idem dalje.”

“ Moj Gospodine, ja sam se rađao i umirao bez prestanka. Ali ovoga puta, u vrijem smrti otišao sam vrlo sretan, budući da sam imao daršanu Tvoga prekrasnoga lica.”

Nakon što je to rekao, dijete je ušutilo. Sri Gauranga Raja je tako uživao jednu vrstu transcendentalne zabave. Čuvši neobične riječi mrtvoga djeteta, bhakte su plutale u oceanu blaženstva. Šrivasa onda je zajedno sa članovima obitelji, pao pred lotosova stopala Sri Gaurasundare i zaplakao u ekstatičnoj ljubavi.

Mahaprabhu mu je onda rekao. “Budući da smo Ja i Nitjananda tvoja dva sina, molim te, nemoj osjećati više nikakvu nesreću u svome umu zbog ovoga što se dogodilo.” Kada su čuli ovi samilosne riječi svoga Gospodina, bhakte su bili toliko oduševljeni da su se njihovi uzvici čuli do nebesa.

Dokazujući izjave sastra, Njihova Gospodstva Gaura-Nitjananda su postali duboko zaduženi Šrivasu zbog njegove velike ljubavi i službe prema Njima.

Nakon što je Mahaprabhu uzeo sannjasu, Šrivasa je došao živjeti u Kumarhatta. Svake godine išao je sa svojom braćom da vidi Mahaprabhua u Puriju. Također je redovno da dolazio da vidi Sacimatu u Navadvipi i tamo bi proveo par dana u tim vremenima.

Kada je Mahaprabhu došao iz Nilaćale da vidi Svoju majku i rijeku Gangu, također se zaustavio u Kumarhatta da vidi Šrivasu.

“ Nakon što je ostao nekoliko dan u Adveitinoj kući, Mahaprabhu je došao u Šrivasov hram u Kumarhatta." [C.B]

Tada je Mahaprabhu dao ovaj blagoslov Šrivasi: “ Nikad neće biti siromaštva u tvojoj kući. Ako samo ostaneš unutra, nikad ne izlazeći iz kuće, sve što trebaš za svoje obožavanje će doći na tvoja vrata.”

Slave Šrivasa Pandita:

1. On je điva-tattva ili granična moć gospodina.
2. Pojavljuje se na zemlji kao suddha bhakta ili čisti bhakta Gospodina Ćeitanje.
3. On je savršeni brahmana Vaišnava, i najistaknutiji bhakta Gospodina.
4. Bio je uspješan vođa Kirtane. Svake godine na Ratha-Jatri on bi vodio jednu grupu Kirtane za zadovoljstvo Gospodina Ćeitanje.
5. Gospodin Gauranga-Sundara je pokazao svojim vječnim pratiocima Svoj božanski oblik u Šrivas angramu.
6. Kuća Šrivase Pandita je služila kao centar Gauranga Sankirtan pokreta. Tu se bile vođene dnevna predavanja Šrimad-Bhagavatma, noćni kirtani i mnoge povjerljive Vrađa zabave Gospodina Gaura Raje.
7. Posvetio je svu svoju energiju Gospodinovom Harinam Sankirtan pokretu.
8. Predao je svoj um, tijelo, prijatelje, obitelj, vlasništvo u službu Gospodina Gaure.
9. Nije znao niti jednog drugog boga ili božicu.
10. Održavao je svoju obitelj, ne zato jer su bili njegovi rođaci, nego zato jer su bili drage sluge Šri Ćeitanje.

Njegove uzvišene zabave:

1. Šrivasa daje instrukcije Nimaiu
2. Šrivasina vjera je testirana
3. Gauranga pokazuje da je On svevišnji Gospodin(oblik Šrivase)
4. Šrivasina mrtvog sina oživio je Gauranga
5. Šrivasa je oslobodio gubavca svih uvreda
6. Šrivasa je ozdravio Gopala Capala
7. Muslimanski mesojedac koji je živio blizu Šrivasine kuće
8. Mahaprabhu posjećuje Šrivasu u Kumarahatta
9. Gaurahari provodi zabave unutar Šrivasine kuće
10.Gospodin Nitjananda ostaje sa Šrivasom