Živio je u Kuliji.

Jednog poslijepodneva, Šrivasa Pandita došao je slušati Devanandu Pandita kako recitira Bhagavatam. Na stotine učenika sjedilo je oko Pandita a neki su pratili njegovo recitiranje iz svojih skripta.

Šrivas Pandita bio je veoma napredan bhakta i zato kada bi slatki nektar Bhagavatma ušao u njegove uši, srce bi mu se raznježilo od ljubavi prema Bogu. Počeo bi plakati i valjati se po zemlji, a tijelo bi mu se počelo tresti od valova ekstatične ljubavi.

Kada su ga Devanandini učenici vidjeli takvog, pomislili su; "Ovaj čovjek mora da je poludio. Uznemirava nas u slušanju. Izbacimo ga odavde". Podignuli su ga i iznijeli van. Iako je Devananda vidio da njegovi budalasti učenici namjeravaju počiniti uvredu, nije ih u tome spriječio. Kao je guru u neznanju, i njegovi učenici su grešni.

Šrivasa nije rekao ništa, već je jednostavno, vrlo tužan, otišao kući. Sve ovo se dogodilo prije pojave Šri Gaurasundara.

Za vrijeme dvadesetjednosatnog Mahaprabhuovog prikaza Njegovog uzvišenog položaja kao Svevišnje Božanske Osobe, Mahaprabhu je upitao Šrivasu dali se sjeća tog događaja.

Jednog dan, kada je Mahaprabhu šetao oko Nadijanagare, došao je do kuće Mahešvara Višarada Pandita. U to vrijeme Devananda je obitavao ovdje. Mahaprabhu ga je izvana čuo kako recitira Šrimad Bhagavatam i jako se razljutio.

"Koji sadržaj će ovaj nitkov objasniti? Niti u jednom od svojih rođenja on nije razumio značenje niti jednog stiha Šrimad Bhagavatma. Šrimad Bhagavatam je utjelovljenje Šri Krišne u književnom obliku. Devocija je jedina stvar koju uči. Četiri Vede su kao jogurt a Bhagavatam je kao maslac. Šrila Šukadeva Gosvami je bućkao a Maharađa Parikšit je jeo taj maslac. Šukadeva Gosvami veoma mi je drag. On zna vrlo dobro da Šrimad Bhagavatam namijenjena opisivanju istine o Meni prema Mojoj vlastitoj volji. Tko god vidi razliku između Mene, Mojih bhakta i Šrimad Bhagavatama donosi jedino sam sebi propast. [C.B. Mad 21.13]

Mahaprabhu je ovo izjavio dosta glasno tako da je i Devananda mogao čuti. Zatim se Gospodin vratio kući. Bhakte su ga pratile, moleći Ga još milosti. On je nastavio "Svi spisi izjavljuju da Šrimad Bhagavatam sadržava najviše znanje. Bez razumijevanja ovoga, samo zbog imena i slave, predstavlja se kao poznavatelj ove velike knjige. Ali ne razumije smisao.

"Samo onaj koji razumije da je Šrimad Bhagavatam uistinu nezamislivo shvaćanje Svevišnjeg Gospodina Osobno zna da je jedini smisao Bhagavatma devocija. Da bi razumjela knjigu Bhagavata, osoba mora služiti bhaktu - bhagavata"

Devananda je bez obzira na udaljenost mogao sve čuti, ipak nije razumio ništa.

Nakon nekog vremena Gaurasundara je prihvatio sannjasu i otišao živjeti u Nilaćalu. Tada je Devananda napokon počeo osjećati kajanje. "Tako velika duša, totalno prožeta ljubavlju prema Bogu, a ja se nikad nisam družio s njim."

Jednog dana Šrila Vakrešvara Pandita došao je u Kuliju posjetiti kuću jednog bhakte. Uvečer je organizirao festival plesanja i pjevanja Svetog Imena. Devananda je prisustvovao tom događaju, i bio je potpuno očaran Šri Vakrešvarasinim sjajnim i zanesenim plesom i pjevanjem. Kako je noć više i više odmicala, ljudi su dolazili slušati kirtan dok napokon nije nastala velika gužva.

Devananda je uzeo štap i počeo kontrolirati svjetinu kako nitko ne bi ometao Vakrešvaru u plesu.

Kada se Vakrešvara onesvijestio od zanosa, Devananda je pažljivo spustio njegovu glavu na svoje krilo i prašinu s njegovog tijela obrisao svojom odjećom. Onda je tom prašinom posuo sebe. Tog dana je počela njegova povoljna služba za bhakte.

Nakon nekoliko dana, Mahaprabhu se vratio u Bengal, da vidi majku i svetu rijeku Gangu. Također je došao u Kuliju. U to vrijeme na tisuće je ljudi došli uzeti daršan Njegovih lotosovih stopala. Svi oni koji su prije počinili grijeh protiv Nimai Pandita smatrajući ga običnim ljudskim bićem, došli su tražiti Njegov oproštaj. Mahaprabhu je oprostio svakome od njih.

Među prisutnima je bio i Devananda, koji se pao na zemlju i odao poštovanje Mahaprabhuu. Od tog trenutka postao je jedan od Gospodinovih najpoznatijih bhakta. Još uvijek je osjećao malo neodlučnosti, i zato je nakon što je ustao, stao postrance. Mahaprabhu mu se obratio " Zato što si služio mog dragog bhaktu Vakrešvaru, sada sam zadovoljan s tobom. Zahvaljujući toj službi sada mi možeš prići. Unutar Vakrešvarine osobnosti je Šri Krišna potpuna moć. Tkogod da ga služi mora steći Krišninu milost."

Devananda, je drhtajućeg glasa odgovorio ."Ti si Vrhovni upravitelj. Jednostavno za dobrobit palih duša, pojavio si se ovdje u Nadiji. Ja sam grešni bijednik i nikad nisam služio Tvoja lotosova stopala i zato sam mnogo godina bio bez Tvoje bezuzročne milosti. O moj Gospodine, koji prebivaš u srcima svih živih bića, Ti si krajnje milostiv.

Samo zato što si mi se Osobno pokazao, mogu Te vidjeti. O najmilostiviji. molim te pouči me. Dopusti mi da shvatim pravu smisao Šrimad Bhagavatma"

Mahaprabhu je odgovorio," Sada me počuj, O brahmano, znaj da je jedini način da se shvate stihovi Bhagavatma u bhakti. U početku, sredini, i na kraju Šrimad Bhagavatma, samo je jedna smisao; predanost Višnuu, koji je vječno savršen i koji nikada nije uništen ili umanjen."

"Kao Krišnine različite inkarnacija, kao što su Matsja i Kurma, koje se pojavljuju i nestaju s ovog svijetu samo po Svojoj milostivoj volji, isto tako, Šrimad Bhagavatam nije nastao niti ga je sastavila neka osoba. Pojavljuje se i nestaje po svojoj volji. Zbog pojave devocije, Bhagavatam je procvjetao iz Vjasadevinih usta, milošću Šri Krišne,"

"Kao su istine o Svevišnjem neshvatljive, takve su i istine o Šrimad Bhagavatmu. Mnogi se mogu pretvarati da poznaju njihovo značenje, ali oni nemaju prave dokaze o njegovoj pojavi. Ali onaj tko se sjeća Šrimad Bhagavatma dok priznaje sebi da je u neznanju može shvatiti pravo značenje.

Bhagavata, koja je prepuna ljubavnog zanosa prema Krišni, ekspanzija je Samog Krišne i sadrži opise Njegovih najpovjerljivijih zabava." (C.B.Ant 3.505-516)

Sada trebaš moliti oprost uzimajući utočište stopala Šrivase Pandite. Knjiga Bhagavata i bhakte Bhagavata ne razlikuju se. Ako je bhakta Bhagavata milostiv prema nama, onda knjiga Bhagavata očituje svoje pravo značenje."

Davananda je odmah pao pred Šrivasa Panditova stopala i molio ga oprost. Šrivasa ga je prigrlio, njegova uvreda je zaboravljena. A sve su bhakte glasno u ekstazi povikale, "Hari bol!, Hari bol!"