Obožava se kao Sacidevi osobno, kao majka univerzuma. Kći je Śri Nrishimha Badhure. Udala se za Śri Adveitu Aćarju u Phulija Nagari.

Nakon vjenčanja, Adveita Aćarja otišao je u Nadiju, živjeti u Šantipuri. Sita Thakurani uvijek je bila zaokupljena vatsalja premom za Śri Gaurasundara Prabhua, i zbog roditeljske zabrinutosti imala je običaj poučavati Đagannath Mišru kako da se brine o dječaku.

Śri Krišna Dasa Kavirađa Gosvami opisao je proslavu rođenja u kući Đagannat Mišre kao dolazak Gospodina, posvećujući posebnu pažnju Śri Siti Thakurani. Ženu Adveite Aćarje u sva tri svijeta obožavaju kao Situ Thakurani. Stavljajući aćarjino znamenje na svoju glavu, došla je pogledati novorođenče, dragulj nad draguljima, noseći mu poklone.

Večer prije sinova dolaska Śri Đagannatha Mišri, ukazali su se znakovi koji su nagovješćivali djetetov dolazak, te je poslao poruku Adveita Aćarji da se dugo očekivano dijete rodilo. Primivši vijest o dolasku tog iznimnog djeteta, Adveita Aćarja preplavio je osjećaj oduševljenja. Zajedno sa Śri Haridas Thakurom, otišao se okupati u rijeku, a nakon puno pjesme i plesa, poslao je svoju ženu da brzo ode u Majapur u Navadvipu.

Prema Gaura-Ganodeša-Dipiki, Sita Thakurani je Jogamaja. U Gaura-Parahada-Ćaritvali je rečeno da je ona u Krišna lili bila Purnamasi, majka Sandipani Munija, baka Madhumangala i Nandimukhija i učenik Narade Munije.

U Dvapara-jugi, za vrijeme proslave rođenja Gospodina Krišne, bila je prisutna u Nandinoj kući, i davala mnogobrojne savjete, Nandi i Jašodi, kako da skrbe o djetetu. U Ćeitanja Ćaritamriti nalazi se detaljan opis posjeta kuće Đagannath Mišre, Site Thakurani nedugo nakon Gospodinovo dolaska.

"Jednog dana, nedugo nakon rođenja Śri Ćeitanje Mahaprabhua, žena Adveite Aćarje, Sitadevi, koju cijeli svijet obožava, dobivši dopuštenje od muža, otišla je vidjeti najuzvišenije dijete noseći Mu raznovrsne darove i poklone. Donijela je svakojake vrste zlatnih ukrasa, uključujući narukvice, ogrlice, nanogvice. Među darovima je bilo i tigrovih kandži optočenih zlatom, remenja ukrašenih svilom i resama, nakita za ruke i noge, lijepo oslikanih svilenih sarija, i dječje odjeće, također napravljene od svile. Mnoštvo drugih dragocjenosti, uključujući i zlatni i srebrni novac, koji su također bili poklonjeni djetetu.

Putujući u palanquinu (zatvorenoj nosiljci) prekrivenoj tkaninama i u pratnji sluškinja, Sita Thakurani stigla je pred kuću Đagannathe Mišre, donoseći sa sobom mnogobrojne povoljne predmete kao što su svježa trava, neoljuštena riža, kurkuma, i sandalovina. Svim ovim darovima napunila je ogromnu košaru. Kada je Sita Thakurani ušla u kuću Sacidevi, donoseći sa sobom raznovrsne namirnice, odjeću, i druge darove, ostala je zapanjena vidjevši novorođenče, budući je smatrala da osim u razlici u boji puti, to dijete je izravno Krišna iz Goloke Osobno.

Vidjevši djetetov transcendentalan tjelesni sjaj, svaki Njegov lijepo izrađen ud, prepun povoljnih znakova, koji su nalikovali na zlato, Sita Thakurani je osjetila neopisivo zadovoljstvo, a zbog njezine majčinske privrženosti, činilo joj se kao da joj se srce topi. Blagoslovila je novorođenče polažući svježu travu i neoljuštenu rižu na Njegovu glavu govoreći; "Neka si blagoslovljen dugovječnošću". Ali bojeći se duhova i vještica, nadjenula je djetetu ime Nimai.

Na dan kad su se majka i sin okupali i napustili rodilište, Sita Thakurani poklonila im je raznovrsne ukrase i odjeću a zatim također slavila Đagannath Mišru. Zatim su Siti Thakurani počast odali majka Sacidevi i Đagannath Mišra, nakon čega se ona vratila kući".

Od tog je dana, Sita Thakurani često dolazila iz Šantipura u Majapuri, kako bi podučavala Sacimati kako da se brine o djetetu. Davala bi joj raznovrsne savjete kako da odgaja dijete. A nakon što bi joj savjetima pomogla oko djeteta, vraćala bi se nazad u Šantipuri. Kada je došlo vrijeme proslave rođenja djeteta, Đagannath Mišra i Sacidevi dopustili su obožavanoj Siti Thakurani da prva ponudi djetetu odjeću.

Adveita Aćarja Prabhu također je imao kuću i u Navadvipi, u njoj je živio s vremena na vrijeme i raspravljao Krišna-katha s bhaktama predvođenim Šrivasom, uranjajući i izranjajući u valove zadovoljstva sve do svitanja. Nakon što se Śri Gaurasundara pojavio, sve bhakte zajedno sa Śri Adveitom Aćarjom i Sitom Thakurani molili su se da dijete dugo prebiva u Majapuriju i bude sretno.

Sita Thakurani i Sacidevi su imale samo jednu misao; dijete Nimai bilo je njihov život i duša. Svaki dan, Sita Thakurani odlazila bi do kuće Sacidevi i pomagala joj skrbeći se i hraneći dječaka. U kući Đagannath Mišre, božansko dijete raslo je na zadovoljstvo očiju i umova svih bhakta, kao što mladi mjesec postupno svaki dan biva sve sjajniji.

Nakon nekoliko godina, kada je Đagannath Mišrin sin Višvarupa – stariji brat Nimaia – odrastao, iznenada je uzeo sannjasu. Žalost i tuga Đagannath Mišre i Sacidevi zbog sinovog odlaska bila je velika. Gaurasundara je također bio potišten i nesretan zbog rastanka s bratom. U to su vrijeme Adveita Aćarja i Sita Thakurani tješili Đagannath Mišru i Sacidevi, i pomagali im skrbiti oko Nimaia.

Žena Šrivasa Pandita Malini Devi također je bila veoma nježna prema djetetu, hraneći Ga i brinući se o Njemu. Ona i Sacidevi su neprestano bile zaokupljene time.

Nakon što je pokazao svoje dječje zabave, Nimai je postupno ušao u svoju Kišora-lilu, ili zabave svoje mladosti. Nakon nekog vremena, otišao je u Gaja i otkrio svoju istinski oblik i pravu namjeru. Vrativši se iz Gaje u kući Šrivase Angana okupio je sve bhakte s namjerom da započne kirtan.

U to vrijeme, Adveita Aćarja doveo je Situ Thakurani iz Šantipura u Majapur, stigavši tamo prvi su obožavali lotosova stopala Śri Ćeitanje. Postupno je Śri Gaurasundara počeo, u Navadvipi, održavati svoje kirtan zabave, želeći ih pokazati palim dušama.

S vremenom je uzeo sannjasu i okrenuo se prema Vrindavanu, bježeći, napola mahnit u prašumu u potrazi za Śri Krišnom. Čuvši to, Śri Sita Thakurani četiri dana je provela sa Sacidevi, koje je, zbog odvojenosti utonula u tamu kao da je sunce zauvijek napustilo nebo, od tuge je pala na tlo kao osoba kojoj se bliži smrt.

Śri Ćeitanja Mahaprabhu, sputavan užetom ljubavi, nije mogao otići u Vrindavan, nego se morao vratiti u Šantipur. Kada se vratio u Šantiapur, Adveita Aćarja i Sita Thakurani imali su osjećaj kao da im se život vratio. Nakon što je četiri dana postio, Śri Gauragundara iz ruku Site Thakurani prihvatio je prasadam.

Prije uzimanja sannjase, Ćeitanja Mahaprabhu bi zajedno sa Nitjananda Prabhuom, s vremena na vrijeme posjećivao Adveitinu kuću u Šanitpuru, gdje bi održavao svečanosti i vršio Krišna-nama-lila-kirtan cijeli dan i noć.

Ljepotu ovog prizora opisao je Śri Paramešvari Dasa Thakura u Śri Pada Kalpatru; "Jedan dan Gospodin je smiješeći se ušao u hram Śri Adveite, gdje je sin Sacidevi sjeo. Zajedno sa Nitjanandom, Adveita je sjeo, i tada su njih dvojica u šali počeli govoriti kako će održati festival. Čuvši sve to, Sita Thakurani ušla je smiješeći se.

U to vrijeme, u slatkim riječima koje su ispunile blaženstvom umove onih koji su ih čuli, sin Sacidevi odlučio je da moraju organizirati veliki festival. Rekao je "Počuj Sita Thakurani; uputit ćemo poziv svim Vaišnavama koji žive u blizini. Neka onaj tko čuje zvuke naše pjesme, koja odzvanja zrakom, dođe i pridruži nam se. Pozvati ćemo sve do jednog."

Rekavši to, Śri Gaurasundra počeo je bhaktama davati upute govoreći;

"Ti, pozovi Vaišnave"

"Ti, pripremi mridage i karatale"

"Ti, pripremi sandalovinu i aguru za djeljenje"

"Izvršite ove zadatke besprijekorno, a nakon što se bhakte okitite vijencima cvijeća, okupite ih u krug za glasan kirtan".

Čuvši ove Mahaprabhuove riječi, bhakte su s velikim uzbuđenjem slijedili Njegove naredbe, prikupljali su vijence, sandalovinu, betel, ghi, med, i mlijeko, i sve ostalo što je potrebno za obožavanje Gospodina.

Različiti darovi i miomirisna roba za bhakte i Gospodina dopremljena je na razne načine. Kirtan je započeo u podne. Svi su pjevali "Hari! Hari!" a zbog zvuka mridange cijeli kirtan je bio vrlo povoljan.

Nakon što je Śri Ćeitanja Mahaprabhu uzeo sannjasu i otišao živjeti u Đagannath Puri, Śri Adveita Aćarja i Sita Thakurani običavali su ga svake godine posjećivati, vodeći svog sina Aćjutananda sa sobom. U jednoj takvoj prigodi, Sita Thakurani pripremila je Gospodinu jedno od Njegovih omiljenih jela i pozvala Ga u svoju kuću na ručak. Samo da bi povećao njihovu ekstazu, Gospodin, koji je uvijek zaokupljen Krišna Namom, počašćen njihovim pozivom došao je na ručak u kuću Adveite i Site.

Sita Thakurani uvijek je bila preplavljena vatsalja-premom, ophodeći se prema Njemu kao da je njezin vlastiti sin. Gospodin se prema njoj također, ophodio s jednakom pažnjom i naklonošću kao prema Sacidevi. Śri Sita Thakurani imala je tri sina; Aćjutanandu, Krišna Mišru i Gopala Mišru, koji su bili sljedbenici Śri Ćeitanje Mahaprabhua.

Prema Bhakti – Ratnakari, Śri Sita Thakuranin otac bio je Śri Nrishimha Baduri. Sita Thakurani imala je sestru, Śri. Prema Gauruga-Ganoddeša-Dipiki, Sita Thakurani, žena Adveite Aćarje, je Jogamaja, a njezina sestra Śri je Prakaša, ili manifestacija Jogamaje.