Nakon što su svjedočili obredu sannjase Gospodina Ćeitanje u Katvi, Ćeitanja dasa i njegova trudna žena su posjetili Gospodina Ćeitanju u Puriju. “Uskoro će tvoja žena roditi sina po imenu Šrinivasa”, rekao je Mahaprabhu, “i kroz njega će se sve bhakti šastre Rupe i Sanatane proširiti.”

Kada je njegov otac mapustio svijet, Šrinivasa je posjetio preostale pratioce Gospodina Ćeitanje u Katvi, Navadvipu i Đagannath Puriju. Blagoslovili su Šrinivasu i dali mu mnoge vrijedne instrukcije za duhovni napredak. Vidjevši njegovu absorbiranost u Gauranga premu, znali su da je on “utjelovljenje Gaura-šakti, energije Šri Gaurange Mahaprabhua.”

Došao je u Vrindavan, obišao dvanaest šuma, i uzeo dikšu od Gopala Batta Gosvamija. Šri Điva Gosvami ga je naučio kompletnu filozofiju Gaudija Vaišnavizma. Priznavši njegovu veliku učenost, Šri Điva Gosvami mu je dao titulu “Aćarja”.

Prihvačajući naredbu Šri Đive, Šrinivasa i njegova dva prijatelja, Šjamananda Prabhu i Narotama dasa Thakura, bili su prvi koji su predstavili Gosvami Granthe u Bengalu. Uzeli su kočiju punu djela Gosvamija iz Vrindavane i proširili ih diljem Bengala i Orisse.

Šrinivasa Aćarja je inicirao mnoge učenike (Ramaćandra Kavirađu i druge), pisao je pjesme pune bhakti, i predstavio je potpuno novi stil kirtane. Kada je vodio kirtanu ponekad je izgubio glas od dugotrajnog pjevanja.

Osim njegovih izvanjskih aktivnosti propovjedanja i pisanja, Šrinivasa Aćarja je prakticirao intenzivnu raganuga bhađanu. Raganuga bhađana je spontano unutarnje obožavanje Radhe i Krišne u raspoloženju stanovnika Vrindavane, poput gopija. Dok bi izvodio manasi-sevu (služenje Radha-Krišne unutar uma), ponekad bi donio sa sobom opipljivu prafernaliju iz tih meditacija prilikom vraćanja u vanjsku svjesnost. Jednom je Šrinivasa posjeo Gospodina Ćeitanju na zlatni tron u svome umu. Tada je obožavao Gospodina sa zlatnom ćamarom i pet cvjetnih vijenaca. Zadovoljan sa službom, Gaura Raja je odmah ponudio vijenac nazad Šrinivasi, koji se probudio i izgubio meditaciju. Iznenađeni Šrinivasa je vidio da oko njegovog vrata visi najslađi mirišljavi cvjetni vijenac.

Drugi put je Šrinivasa bio u svojoj siddha-rupi kao Mani-manđari, i gledao je Radharani, Krišnu i gopije kako uživaju u holi-lili (gađanje sa bojama i obojenim prahom). Gopije su rekle Mani-manđari da sakupi boje i pridruži se Radharaninoj strani u njihovom ratu priotiv Šjama. Zemlja se tresla od njihove žestoke bitke. Šrinivasina meditacija se naglo prekinula. Njegovo je tijelo bilo potpuno prekriveno od glave do pete sa mirišljavim egzotičnim prahom duginih boja, donešenim iz duhovnog svijeta.