Šri Vakrešvar Pandit bio je prisutan za vrijem zabava Šri Ćeitanje Mahaprabua u Navadvipi i nakon što je On prihvatio sannjasu također ga je pratio u Đagannath Puri. Dok je Gospodin živio tamo, i Vakrešvar je također nastavio živjeti sa njime. Šri Vakrešvar Pandit se rodio u selu Guptipara blizu Triveni. Bio je posebno izražen kao plesač kirtana i mogao je plesati neprestano 72 sata.

Kada je Šri Ćeitanja Mahaprabhu započeo svoje zabave kongregacijskog pjevanja Svetog Imena Šri Harija u Navadvipu, Šri Vakrešvar Pandit je bio važan pjevač i plesač u tome skupu. Njegovom milošću Devananda Pandit je bio spašen od bijesa Gospodina Mahaprabhua. Također je bio prisutan za vrijem Gospodinovog putovanja u Ramakeli. Devananda Pandit je neko vrijem bio poznat kao najistaknutiji predavač Bhagavatama. Jednog dana je Šrivasa Pandit došao slušati njegovo predavanje i dirnut ekstatičnom ljubavlju čuvši Bhagavatam, počeo je plakati. Par studenata Devanande Pandita misleći u neznanju da on samo stvara uznemirenje, iznjeli su Šrivasu Pandita sa skupa i ostavili ga vani. Iako se to događalo ispred Devanande, on nje zaustavio svoje učenike od tog dijela zanemarivanja bhakte – Bhagavata.

Postoje dva tipa Bhagavata – knjiga bhagavat i bhakta bhagavat. Zbog toga Devananda Pandit je bio upleten u uvredu velikom bhakti (maha-bhagavatu). Kad je Šri Ćeitanja Mahaprabhu čuo kako je njegov dragi bhakta, Šrivasa Pandit, bio nepoštivan dao je mnoge instrukcije glede Bhagavata. Rekao je da oni koji čitaju knjigu Bhagavatam, ali ne nude poštovanje bhakti Bhagavata su jednostavno vrijeđaoci, i iako mogu čitati knjigu Bhagavat oni, nikad neće dostići ljubav prema Bogu. Bhakta Bhagavat i knjiga Bhagavat su ne – različiti. Da bi shvatili knjigu bhagavata osoba mora prvo iskreno služiti bhaktu bhagavata. Zato je Mahaprabhu zapostavio Devanandu i nije mu podario svoju milost.

Jedne večeri je Vakrešvar Pandit došao plesati i pjevati Sveto Ime u kući jednog bhakte iz Kulia preko puta obale Gange iz Nadie. Čuvši tu povoljnu vijest Devananda je otišao tamo, i vidjevši pojavu simptoma božanske ljubavi u osobi Šri Vakrešvare Pandit postao je očaran. Postepeno se stvorila velika gužva na tome mjestu, i Devananda Pandit je uzeo štap u svoje ruke i održavao red, tako da gomila ne ometa ekstatično plesanje Šri Vakrešvare Pandita.

Tako je Vakrešvar Pandit pjevao i plesao dvije praharas (šest sati) duboko u noć. Kada je završio plesanje i sjeo, Davananda mu je prišao i odao dandavat lotosovim stopalima Vakrešvar Pandit, koji je postao zadovoljan sa tom službom i blagoslovio Devanandu riječima “Krišna-bhakti hauk" - “ Dabogda dostigao devociju prema Šri Krišni”. Od toga dana, devocija se probudila u srcu Devanande milošću Vakrešvare Pandita.

Zato je Mahaprabhu kada je došao u Nadiu uzeti daršan svoje majke i majke Gange, dao Svoju milost Devanandi u Kuliu. “Zato što si služio Vakrešvara, zamijetio sam te. Vakrešvara je potpuno opijen Gospodinovom transcendentalnom energijom, i tko god postane posvećen njemu dostiže lotosa stopala Šri Krišne. Njegovo srce je osobno prebivalište Šri Krišne, i kako Šri Krišna pleše, tako i Vakrešvar također pleše. Gdje god osoba dobije društvo Vakrešvara, to mjesto postaje zbroj svih Svetih mjesta i jednako je Šri Vaikunthi.”

Učenik Šri Varkešvare Pandite je bio Gopal Guru Gosvami, a njegov učenik je bio Šri Dhjanćananda Gosvami. U svojoj Dhjan Ćandra Paddhati - Dhjan Ćandra Gosvami je napisao: “ Ta osoba koja je prije bila vrlo vješta u umjetnosti pjevanja i plesanja, gopi, Tungavidja, je sada poznata u svijetu kao Vakrešvara Pandit. On se pojavio u svijetu petog dana tamne četrnaestodnevnice mjeseca Asar (Ashadha – lipanj-srpanj - Vaman mase) i zatvorio je svoje zabave šestog dana tamne četrnaestodnevnice mjeseca Asar. Kad je Vakrešvara plesao, Mahaprabhu bi Sam pjevao a Vakrešvara bi hvatao Njegova lotosova stopala, govoreći “O Ti, sa licem kao mjesecom, daj mi 10.000 gandharva, i pusti ih neka pjevaju dok ja plešem. Tada ću biti sretan. Mahprabhu bi odogovrio: “ Ti si jedno od mojih krila. Kada bi imao još jedno takvo (poput tebe), mogao bih letjeti po nebu.”

[C. C. Adi 10.17]. Obožavano Božanstvo Vakrešvare Pandita je Šri Šri Radha-kanta, kojega je obožavao u kući Kasi Mišre, koja je također bila mjesto prebivanja Šri Ćeitanje Mahaprabhua (Gambhira). Ta božanstva se i dan - danas obožavaju na istome mjestu.