Istaknuti bhakte kao što je Adveita Aćarja odvažili bi se pozvati Ćeitanju Mahaprabhua da objeduje u njihovom kućama. Gospodin bi prihvaćao takve pozive u društvu bhakta. Gospodinu su dani prolazili u velikom slavlju. Tako se približio festival kola Gospodina Đagannatha.

Tada, Gospodin Ćeitanja Mahaprabhu, najprije pozva Kasi Mišru, zatim upravitelja hrama, i na kraju Sarvabhauma Bhattaćarja. Kada su sva trojica došli pred Gospodina, molio ih je da Mu dozvole da očisti hram Gundiću. Kada je čuo Gospodinovu molbu da želji očistiti hram Gundiću, padića, upravitelj hrama reče; Dragi moj Gospodine, svi smo mi Tvoje sluge. Naša je dužnost da ti ispunimo svaku želju. Kralj mi je osobno naredio da bez odgađanja napravim sve što Ti narediš. Dragi moj Gospodine, čišćenje hrama nije služba dostojna Tebe. Ali, ako ipak želiš to učiniti, shvatit ćemo to kao jednu od Tvojih zabava. Da bi očistio hram trebat će Ti mnogo vrčeva vode i metli. Stoga mi naredi. Odmah ću Ti sve to donijeti.

Čim je upravitelj shvatio Gospodinovu želju, odmah je donio stotinu novih vrčeva i metli za čišćenje hrama. Slijedeći dan, rano ujutro, Gospodin je poveo Svoje suradnike, i osobno im tijela premazao sandalovinom. Zatim je svakom bhakti osobno dao metlu, i zajedno s njima Gospodin je otišao u Gundiću. Tako je Gospodin u društvu Svojih suradnika otišao očistiti Gundića hram. Najprije su metlama čistili hram. Gospodin je vrlo pažljivo očistio sve unutar hrama, uključujući i strop. Zatim je počeo čistiti mjesto za sjedenje (simhašana), kada ga je očistio vratio ga je na prvobitno mjesto. Tako su Gospodin i Njegovi suradnici očistili i pomeli sve zgrade u hramu, velike i male, a na kraju su počistili dio između hrama i dvorane za kirtan. Ustvari, stotine bhakta se uključilo u čišćenje oko hrama, a Ćeitanja Mahaprabhu osobno im je pokazivao kako što trebaju učiniti.

Ćeitanja Mahaprabhu je s velikim zadovoljstvom oprao i očistio hram, cijelo vrijeme pjevajući sveta imena Gospodina Krišne. Isto tako, sve su bhakte također pjevale a u isto vrijeme obavljale svoje zadatke. Cijelo Gospodinovo prelijepo tijelo bilo je prekriveno prašinom i prljavštinom. Tako je postalo transcendentalno lijepo. Kadkad je dok je čistio hram počeo plakati, tako da je pojedina mjesta očistio Svojim suzama.

Nakon toga je očistio mjesto na kojem se stavlja hrana za božanstva (bhoga-mandira). Zatim je očišćeno dvorište, a nakon toga, jednu za drugom, i sve stambene prostorije. Nakon što je Sri Ćeitanja Mahaprabhu sakupio sve slamčice, prašinu i zrnca pijeska na jednu hrpu, pokupio je sve u Svoju odjeću i bacio van. Sljedeći primjer Šri Ćeitanje Mahaprabhua, sve su bhakte, s velikim zadovoljstvom, počele skupljati slamu i prašinu u svoju odjeću i iznosit je izvan hrama.

Tada Gospodin reče bhaktama "Mogu vam reći koliko ste se trudili i kako ste dobro očistili hram samo što pogledam hrpu slame i prljavštine koju ste iznijeli van". Čak da su bhakte sakupili svu prljavštinu na jednu hrpu, prljavština koju je sakupio Šri Ćeitanja Mahaprabhu bila bi mnogo veća. Kad je hram iznutra očišćen, Gospodin je opet rekao bhaktama koje dijelove da ponovno očiste. Gospodin je tada svima naredio da savršeno očiste unutrašnjost hrama iznoseći prljavštinu, slamu i zrnca pijeska van.

Nakon što su Gospodin i Vaišnave po drugi put završili sa čišćenjem hrama, Gospodin je bio veoma sretan kada je vidio rezultate čišćenja. Dok su meli hram, oko stotinu muškaraca stajalo je vani sa punim vrčevima vode, spremno čekajući Gospodinovu naredbu da izliju vodu iz njih. Čim je Gospodinu zatrebala vode, svi muškarci su odmah donijeli stotine vrčeva, koji su bili sasvim puni, i stavili ih pred Gospodina.

Tako je Šri Ćeitanja Mahaprabhu prvi oprao glavni hram nakon čega je temeljito oprao strop, zidove, pod, mjesta za sjedenje (simhašana) i sve ostalo unutar sobe. Šri Ćeitanja Mahaprabhu Osobno i Njegovi bhakte počeli su bacati vodu na strop. Kako je voda padala, oprala je zidove i pod. Zatim je Ćeitanja Mahaprabhu počeo prati mjesto gdje sijedi Gospodin Đagannatha, a sve bhakte su mu počele donositi vodu.

Sve bhakte su počele iznutra prati hram. Svi su u rukama držali metle, i tako su očistili Gospodinov hram. Neki su lijevali vodu Ćeitanji Mahaprabhuu u ruke, a neki su je izlijevali na Njegova lotosova stopala. Neki su vodu koja je dotakla stopala Ćeitanje Mahaprabhua skrivečki pili. Dok su neki molili za tu vodu, drugi su tu vodu davali u milostinju. Nakon što je hram opran, voda je puštena niz odvod, gdje je istekla i napunila dvorište. Gospodin je hram obrisao Svojom odjećom, također je odjećom ispolirao prijestolje. Tako je cijeli hram očišćen sa stotinu vrčeva. Nakon što je hram bio očišćen, umovi bhakta bili su čisti kao i hram.

Kad je hram bio očišćen, postao je pročišćen, svjež i ugodan, kao da se Gospodinov čisti um sam pojavio. Kako je stotinu muškaraca bilo angažirano oko donošenja vode s jezera, na obali nije bilo slobodnog mjesta, tako da su neki počeli donositi vodu s izvora. Stotine bhakta donosilo je vodu u vrčevima, a stotine njih je vraćalo prazne vrčeve kako bi se opet napunili. Izuzevši Nitjanandu Prabhua, Adveitu Aćarja, Svarupu Damodara, Brahmanandu Bharatija i Paramanandu Purija, svi ostali su bili angažirani oko punjenja i donošenja vrčeva. Mnogi vrčevi su razbijeni, sudarajući se međusobno, i stotine muškaraca moralo je donijet nove kako bi ih napunili. Neki muškarci su punili vrčeve, dok su drugi prali sobe, ali svi zajedno su pjevali sveta imena Krišne i Harija. Jedna bi osoba tražila vrč vode pjevajući sveta imena "Krišna, Krišna", a druga bi joj donijela vodu također pjevajući "Krišna, Krišna". Kad god je netko morao nešto reći, rekao bi to izgovarajući Krišnino sveto ime. Od tad je sveto ime Krišne postalo oznaka za sve koji nešto žele.

Dok se Ćeitanja Mahaprabhu pjevao sveta imena Krišne u ekstatičnoj ljubavi, sam je radio za stotinu muškaraca. Činilo se da Šri Ćeitanja Mahaprabhu čisti i pere sa stotinu ruku. Prilazio bi svakom bhakti pokazujući mu kako nešto da napravi. Kada bi vidio nekog da sjajno obavlja posao, Gospodin bi ga slavio, ali kad bi vidio nekog da ne radi za Njegovo zadovoljstvo, odmah bi kaznio tu osobu, ne prigovarajući mu. Samo bi rekao "Dobro si to napravio. Molim te poduči i druge kako da tako naprave".

Čim bi čuli Šri Ćeitanju Mahaprabhua da im tako govori, posramili bi se. Te bi počeli raditi s puno više pažnje. Oprali su Đagamohana područje a zatim i mjesto gdje se drži hrana. Također su oprali sva ostala mjesta. Tako je mjesto sastanka bilo oprano, cijelo dvorište, mjesta za sjedenje, kuhinja i sve ostale sobe. Isto tako su sva ostala područja oko hrama bila temeljito oprana iznutra i izvana.

Nakon što je sve temeljito očišćeno, Vaišnava iz Bengala, koji je bio vrlo inteligentan i jednostavan, došao je i polio Gospodinova lotosova stopala. Tada je Gaudija Vaišnava zagrabio tu vodu i popio je. Vidjevši to, Šri Ćeitanja Mahaprabhu se malo rastužio i postao vidljivo ljut. Iako je Gospodin u potpunosti bio zadovoljan s njim, izgledao je ljutito kako bi utemeljio pravila religijskih principa.

Gospodin je tada pozvao Svarupu Damodara i rekao mu; "Pogledaj samo ponašanje svog Vaišnave iz Bengala. Ova osoba iz Bengala oprala je Moje noge unutar hrama Svevišnje Božanske Osobe. I ne samo to, nego je tu vodu i pio. Zbog te uvrede ne znam koje je Moje odredište. Ustvari, tvoj Bengalski Vaišnava poprilično Me upleo".

Zbog toga je Svarupa Damodara Gosvami uhvatio Gaudija Vaišnavu za vrat i malo ga pogurnuvši izbacio iz Gundića Puri hrama i natjerao ga da ostane vani. Kada se Svarupa Damodara Gosvami vratio u hram, zamolio je Šri Ćeitanju Mahaprabhua da oprosti toj naivnoj osobi. Nakon tog događaja, Šri Ćeitanja Mahaprabhu bio je vrlo zadovoljan. Rekao je svim bhaktama neka u dva reda sjednu s obadvije strane. Tada je Gospodin osobno sjeo u sredinu i počeo kupiti svakakve vrste slamčica, zrnja pijeska i prljavštine.

Dok je Ćeitanja Mahaprabhu skupljao slamke, zrnca pijeska i prljavštinu, reče; "Pokupit ću svačiju hrpu i zamolit ću onoga čija je hrpa manja od ostalih da se iskupi ukusnim kolačima i slatkom rižom". Tako je svaki dio Gundića hrama bio očišćen i čist. Svaki dio je bio svjež i besprijekoran, kao čist i spokojan um.

Kada je voda iz ostalih prostorija napokon izašla van kroz predvorje, činilo se kao nova rijeka koja žuri da se susretne s oceanom. Osim ulaza u hram, sve okolne ceste također su bile očišćene, a nitko točno nije mogao objasniti kako se to dogodilo. Šri Ćeitanja Mahaprabhu također je očistio iznutra i izvan Nrisimhin hram. Na kraju, nakon što se nekoliko minuta odmorio počeo je plesati.

Sve bhakte oko Ćeitanje Mahaprabhu počeli su zajedno pjevati. Gospodin, je kao pomahnitali lav, plesao u sredini. Kao i obično, kada je Ćeitanja Mahaprabhu plesao, znojio bi se, drhtao, problijedio bi, plakao, slavio i vikao. Ustvari, suze iz Njegovih očiju oprale su Njegovo tijelo i onih pored Njega. Tako je Šri Ćeitanja Mahaprabhu Svojim suzama oprao tijela svih bhakta. Suze su lijevale kao kiša u mjesecu Sravani. Podneblje je bilo ispunjeno snažnim i glasnim pjevanjem sankirtana, a zemlja se tresla od skakanja i plesanja Gospodin Ćeitanje Mahaprabhua. Šri Ćeitanja Mahaprabhu oduvijek je volio snažno pjevanje Svarupe Damodara. Zato kad bi Svarupa Damodara pjevao, Gospodin Ćeitanya bi plesao i skakao s velikim oduševljenjem. Tako je Gospodin neko vrijeme pjevao i plesao. Naposljetku, je s obzirom na okolnosti, stao.

Šri Ćeitanja Mahaprabhu tad naredi Šri Gopali, sinu Adveite Aćarja, da pleše. Dok je u ekstatičnoj ljubavi, Šri Gopala se onesvijestio i pao na tlo. Kada se Šri Gopala onesvijestio, Adveita Aćarja ga je brzo stavio u krilo. Vidjevši da ne diše, postao je vrlo uznemiren. Adveita Aćarja i ostali počeli su pjevati sveto ime Gospodina Nrsimhe i prskati ga vodom. Pjevanje je bilo toliko glasno da se činilo da prožima cijeli univerzum. Kako dječak nakon nekog vremena nije dolazio svijesti, Adveita Aćarja i ostale bhakte počeli su plakati.

Tada je Ćeitanja Mahaprabhu stavio ruke na grudi Šri Gopala i glasno rekao; "Gopala, ustani". Čim je Gopala čuo glas Šri Ćeitanje Mahaprabhua, odmah je došao svijesti. Tad sve bhakte počeše plesati, pjevajući sveto ime Harija.