Prema Skanda Purani, kada je Raja Indradjumna instalirao drvena božanstva, pripremio je ovu ceremoniju kupanja. Taj se dan smatra rođendanom Gospodina Đagannatha. Održava se na dan punog mjeseca, u mjesecu Đjestha, taj festival se istovremeno događa u svim važnijim Purijima, privlači tisuće posjetitelja i hodočasnika iz cijele zemlje.

“Niladri Mohadaja”, religijski tekst napisan na Orissan jeziku, opisuje rituale tog festivala. Šriharsa u svojoj “naisadhija Ćarita'”(XV.89) također spominje ovaj festival u Purushottama. Ova ceremonija kupanja ima jednu posebnost. Kako se ovaj festival ne spominje u ranijim religijskim testovima, vjeruje se da je to plemenska ceremonija. Gospodin Đagannath je u Njegovom ranijem obliku kao Nilamadhava obožavao “poglavica” plemena Savara zvan Visvabasu. Ta priča je divno izrečena u drami Đagannath Prijam natakam. Do danas su plemena Daitaa i Sarvaa imala ekskluzivno pravo da izvode ovaj festival. Plemena zvan Saoras (iz južne Orisse) još uvijek izvode obred kupanja svojih Božanstva tradicionalno zadnjeg dana mjeseca Đjestha. Za ovaj obred sakupljaju vodu iz udaljenih đungli gdje je ne dodiruje čak ni sjena životinja.

Dan prije Snana-Jatre Đagannath, Balabhadra i Subhadra iznose se zajedno sa Sudarshanom u ceremoniji iz svetišta gdje ih procesija dalje nosi do Snana-Vedi (Pandala za kupanje). Ovaj posebni pandal i okrugu hrama u Puri se zove Snana Mandap. Tako je visok da posjetioci izvan hrama također mogu vidjeti Božanstva.