Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Svami Šrila Prabhupada rodio se 1896 g. u Calcutti, Indiji.

Prvi je puta sreo svoga duhovnog učitelja Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvamija u Calcutti 1922 g.

Bhaktisiddhanti Sarasvatiju, istaknutom devocijskom učenjaku i osnivaču šezdeset i četiri ogranka Gaudiya Matha (vedskih instituta), svidio se obrazovani mladić i uvjerio ga je da posveti svoj život podučavanju vedskog znanja u zapadnom svijetu. Šrila Prabhupada je postao njegov student, a jedanaest godina kasnije (1933) u Allahabadu, i njegov formalno inicirani učenik.

Kada su se prvi puta sreli 1922 g., Bhaktisiddhanta Sarasvati zatražio je od Šrila Prabhupade da širi vedsko znanje kroz engleski jezik. U godinama koje su slijedile, Šrila Prabhupada je napisao komentar na Bhagavad-gitu, a 1944 g. bez ičije pomoći pokrenuo je časopis na engleskom.

Prepoznajući Śrila Prabhupadinu filozofsku učenost i devociju, Gaudiya Vaisnava Society ga je 1947 g. počastila titulom "Bhaktivedanta".

1950 g., kada je imao pedeset i četiri godine, Šrila Prabhupada se povukao iz obiteljskog života, a četiri godine kasnije prihvatio je vanaprastha red života, kako bi se više posvetio proučavanju i pisanju.

Šrila Prabhupada je otišao u sveti grad Vrindavanu, gdje je živio u jako skromnim uvjetima u povijesnom srednjovjekovnom hramu Radha-Damodare. Tamo je bio angažiran nekoliko godina u pisanju i dubokom proučavanju. Prihvatio je odvojeni red života (sannyasu) 1959. g.

U hramu Radha-Damodara, Šrila Prabhupada započeo je rad na svome životnom remek-djelu: prijevodu i komentarima na 18.000 stihova Šrimad-Bhagavatama. Također je napisao "Lako putovanje na druge planete".

Nakon izdavanja tri sveska Šrimad-Bhagavatama, Šrila Prabhupada je doputovao u Ameriku 1965 g. kako bi ispunio instrukciju svoga duhovnog učitelja. Od tada, je napisao preko šezdeset svezaka autoritativnih prijevoda, komentara i sažetih studija filozofskih i religijskih klasika Indije.

1965 g., kada je prvi puta došao teretnim brodom u New York, Šrila Prabhupada je bio praktički bez ijednog novčića. Nakon gotovo godinu dana velikih poteškoća, u svibnju 1966 g., osnovao je Međunarodno Društvo za Svjesnost Krišne (ISKCON). Pod njegovim iskusnim vodstvom, Društvo se razvilo unutar deset godina u svjetsku konfederaciju od skoro stotinu ašrama, hramova, škola, instituta i farmi.

1968 g., Šrila Prabhupada je osnovao New Vrindavanu, eksperimentalnu vedsku komunu u brdima zapadne Virginie. Insipirirani uspjehom New Vrindavane, tada cvjetajuće poljoprivredne komune od preko tisuću jutara zemlje, njegovi su učenici osnovali još nekoliko sličnih komuna u Americi i svijetu.

1972 g., Šrila Prabhupada predstavio je Vedski sistem primarnog i sekundarnog obrazovanja na Zapadu osnovavši Gurukula školu u Dallasu, u Texasu. Škola je počela s troje djece 1972 g., a početkom 1975 g., bilo ih je preko stotinu i pedeset.

Šrila Prabhupada je također nadahnuo izgradnju ogromnog međunarodnog centra u Šridam Majapuru u Zapadnom Bengalu, Indiji, koji je također i mjesto za planirani Institut Vedskih Studija. Sličan projekt je i veličanstveni Krišna-Balarama hram i međunarodna zgrada za goste u Vrindavanu, u Indiji. To su centri gdje zapadnjaci mogu dobiti direktno iskustvo vedske kulture.

Međutim, najveći doprinos Šrila Prabhupade je u njegovim knjigama. Visoko cijenjene zbog autoriteta, dubine i jasnoće, njegove su knjige standardni tekstovi u mnogobrojnim predmetima na fakultetima i koledžima. Prevedene su na jedanaest jezika. Bhaktivedanta Book Trust, osnovan 1972 g., ekskluzivno zbog objavljivanja radova Njegove Božanske Milosti, postao je najveći izdavač knjiga na polju Indijske religije i filozofije na svijetu.

Zadnjih deset godina života, unatoč poodmakloj dobi, Šrila Prabhupada je obišao svijet dvanaest puta. Njegova želja za propovijedanjem, odvela ga je na šest kontinenata. Unatoč takvom žustrom rasporedu, Šrila Prabhupada nastavio je pisati. Njegova djela predstavljaju enciklopediju vedske filozofije, religije, književnosti i kulture.