Gaudija Vaišnavska teologija uključuje svjesnost i o ženskom i o muškom vidu Božanske osobnosti.

Božanska pratilja Šri Krišne poznata je kao Šri Radha. Zajedno, prema drevnoj Vaišnavskoj tradiciji, Oni predstavljaju božansku - mušku i žensku dimenziju Apsolutne Istine. Šri Radha je potpuna energija, a Šri Krišna je potpuni energetik. Ne razlikuju se jedno od drugog, kao što su mošus i njegov miris zauvijek spojeni, ili kao što su vatra i toplina nerazdvojni.

Radha i Krišna su jedno, ali ipak poprimaju dva odvojena oblika kako bi uživali u ljubavnim zabavama. Brojni tekstovi objašnjavaju kako je to moguće, ali najpotpuniji su tekstovi Krišnadasa Kavirađa Gosvamija i Rupe Gosvamija, velikih učitelja u Vaišnavskoj tradiciji čije je knjige preveo i na njih napisao komentare Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Svami Prabhupada. Zato, da biste shvatili Šri Radhu čitajte Prabhupadove knjige.

Šri Radha u književnosti

Povijesno, drevne Purane otkrivaju mnogo o zabavama Šri Radhe, čak se i u Šrimad Bhagavatamu (10.30.28), najboljoj od svih Purana, Njezino ime jednom spominje kao anayaradhitah, upućujući da je Ona "jedina koja najbolje obožava Krišnu." S druge strane, obje Purane, Padma Purana i Brahma-vaivarta Purana, opisuju Njezine ljubavne zabave s Krišnom i otkrivaju kako je božanski par izvor svega. Ustvari, Brahma-vaivarta Purana, otkriva ezoteričnu priču o stvaranju u kojoj je Radha zajedno s Krišnom su-kreator materijalnog svijeta.

Šri Radhina dominacija u Vaišnavskoj teologiji nije ugledala svijetlo dana do 12. stoljeća, kada je veliki sveti pjesnik Đajadeva Gosvami napisao svoje slavno djelo na Sanskritu, Gita Govindu. Krišnina duhovna ljubav tada je postala tema proslava diljem Indije. Važno je istaknuti da je Đajadeva razumio duhovnu prirodu ljubav Radhe i Krišne. Znao je da je ljudi mogu lako pogrešno protumačiti kao svjetovnu, uspoređujući njegovo djelo sa ljubavnim erotskim pjesmama (što mnogi još uvijek čine).  Predviđajući tu zabludu, započeo je svoju Gita Govindu sa odlomkom zvanim Dasha-avatar, u kojem jasno opisuje Krišninu božansku prirodu, nabrajajući i slaveći Njegove transcendentalne silaske kao inkarnacije (avatare). S ovakvim uvodom, postaje jasno da ljubavne veze koje slijede – ljubavne veze ovog istog božanskog Krišne, koji se inkarnirao u mnogo avatara – nisu obične. Ustvari, one predstavljaju vrhunac duhovne ljubavi.

Ova ljubav opisana je još mnogo puta nakon Đajadeve. U 15. stoljeću, dva Bengalska pjesnika, Ćandidasa i Vidjapati, napisali su, na Bengaliju, prelijepe stihove o božanskom paru. U 16. stoljeću, Šri Ćeitanja Mahaprabhu – ujedinjen oblik Radhe i Krišne, pojavio se u obliku Svog bhakte – uživao je u ovoj poeziji, kao i u Đajadevinom djelu na Sanskritu. Također je uživao slušajući priču o Radhi i Krišni opisanu u starom djelu Bilvamangala Thakure, Šri Krišna-karnamrita, ali i u tadašnjoj poemi Ramanande Raje, Đagannath-vallabha-natakami.

Sljedbenici Šri Ćeitanje brzo su dodali svoje vlastite realizacije i promišljanja temeljene na jednostavnosti ranije literature. Dva poznata primjera su Radha-rasa-sudha-nidhi-stotram, kojeg je sastavio Prabhodananda Sarasvati, i Radha-Krišna-ganoddesha-dipika, Rupe Gosvamija, u kojem je najdetaljnije, ikad objavljena, opisana božanska osobnost Šri Radhe.

Njezine Božanske Zabave

Kako se Radhina priča otkriva u svijetu od tri dimenzije. Tako postoji mnogo verzija ove priče, najznačajnija se nalazi u Padma Purani (Patala-khanda, poglavlje 71). Jednom, u ranu zoru, u seoskom okruženju Vrađe (devedeset milja južno od današnjeg Delhija), prije pedesetak stoljeća, Vrishabhanu Maharađa vršio je svoje jutarnje kupanje u svetoj Rijeci Jamuni. Upravo tad, prelijepa djevojčica doplutala je tamo, ležeći na svijetlom i potpuno rascvjetanom lotosu. Osjetivši snažnu radost, uzeo je to božansko djetešce i odnio je svojoj kraljici Kirtida Devi.

Kada je Kirtida vidjela svog muža sa čarobnim djetetom, potrčala je i obasula malu Radhu beskrajnom nježnošću.

Ubrzo su kralj i kraljica primijetili da djetetove oči nisu otvorene. To je prirodno slomilo njihova srca, i molili su Boga da Ju blagoslovi vidom.

Ubrzo, Jašoda Devi, žena Nande Maharađe, došla je iz Gokule, noseći malog Šri Krišnu u naručju. Vrisabhanu i Kirtida, sad roditelji Šri Radhe, ukazali su joj dvostruko poštovanje, ali Jašoda nije mogla skinuti pogled sa novorođene djevojčice u naručju Kirtide Devi.

Jašoda je prišla bliže sa djetetom Krišnom, i ubrzo nakon što se Krišna licem približio licu djevojčice, Ona je po prvi put otvorila oči. Naravno, prvo što je vidjela bilo je lotosoliko lice Njezinog voljenog Krišne, i Ona je zastala i zagledala se u Njegov ljupki oblik. Krišna je također bio preplavljen ljubavlju i ispred Sebe je vidio Svoju vječnu pratilju, u obliku djeteta.

Na ovaj način, sveti spisi pripovijedaju kako se vječni božanski par "susreo" kada su se pojavili u ovom materijalnom svijetu. U godinama u kojim su "odrastali", igrali su se sa Svojim voljenim prijateljima, plivajući u Jamuni, i uživajući u zajedničkim ljubavnim zagrljajima. Sveti tekstovi i realizacije svetaca opisuju detalje, koji služe kao pripovjedački magnet, privlačeći sve koji ih čuju da se vrate u duhovno kraljevstvo.

Krug ljubavnog plesa

Od svih pripovijesti, rasa-lila, krug ljubavnog plesa opisan u Šrimad Bhagavatamu, na mnogo načina je najvažniji.

Božanski ples održao je jedne jesenske večeri za vrijeme punog mjeseca kada su se pastirice (gopije) Vrindavane začuvši zvuk Krišnine flaute iskrale od svojih obitelji kako bi bile s Njim. Rasa-lila se smatra jednom od najviših i najtajnijih Krišninih zabava, i nikada se ne bi trebala uspoređivati sa svjetovnim požudnim zabavama.

Zbog toga, Vaišnavski komentatori jednu stvar su potpuno razjasnili; romantična ljubav između ljudskih bića je umanjen, iskrivljen odraz, zanosne ljubavi za Krišnu, Boga, u duhovnom svijetu. Proučavanje rasa-lile pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja omogućuje osobi da ju shvati kao stvarnu istinu. Također omogućuje osobi da razvije ljubav prema Bogu, kao što su je gopije razvile u svom plesu ljubavi.

Radhina Milost

Ukratko, teologija o Šri Radhi je duboka. Spisi opisuju da osoba treba mnogo života vršiti pobožna djela, religijske obrede, i biti savršen jogi prije nego stekne milost Šri Radhe. I kad je dostigne, ni Krišna mu nije daleko. U stvari, zahvaljujući milosti Šri Radhe, Krišna postaje dostižan.

Radha je Krišnina milostiva inkarnacija, i zahvaljujući Njoj osoba može završiti svoju duhovnu potragu. Šrila Prabhupada je sažeo slijedeće:

"Radharani, Ti si tako draga Krišni. Nudimo Ti svoje ponizno poštovanje." Radharani je hari-priya: "Vrlo draga Krišni". Kroz Radharaninu milost možemo vrlo lako prići Krišni. Ako Radharani kaže, "Ovaj bhakta je jako dobar" Krišna će me odmah prihvatiti, bez obzira kakva sam možda budala. Zato što me je Radharani pohvalila, Krišna će me prihvatiti. Zato ćete u Vrindavani vidjeti kako svi bhakte pjevaju više Radharanino nego Krišnino ime. Gdje god idete, čut ćete bhakte kako se pozdravljaju sa "Đaj Radhe!". I danas je tako. Bhakte slave Radharani.

Ako pokušate shvatiti Krsnu spekulativnim procesom, trebat će vam mnogo, mnogo života. Ali ako prihvatite devocijsku službu i pokušate zadovoljiti Radharani, vrlo lako ćete dostići Krišnu. Ona je tako slavan bhakta, simbol maha-bhagavata. Čak ni Krišna ne može shvatiti snagu Radharanine devocije. Iako Krišna kaže vedaham samatitani - "Ja znam sve" – ipak ne razumije Radharani. Toliko je slavna.

U potrazi za ovom istinom Radha i Krišna su se pojavili kao Šri Ćaitanja Mahaprabhu, i u tom su obliku osjetili najveću milost i darovali je drugima. Najveći dokaz te milosti je sveto ime u obliku maha-mantre: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

U ovoj mantri oba su se imena, i Radhino i Krišnino, potpuno manifestirala. Onaj tko se moli Šri Radhi (Hare je vokativ od Hara, jedno od Radhinih imena), moli Krišnu da ga uključi u devocijsku službu, najviši oblik joge. Radha je vodič preko kojeg je takva služba moguća, zato jer je Ona utjelovljenje devocije, suštine ljubavi prema Krišni.