Ratha-Jatra festival je povorka kola kočija Gospodina Đagannatha, Subhadre i Balarama. Slavi se svake godine u gradu Gospodina Đagannathe u Đagannatha Puriju u Indiji. U tom gradu Gospodin Đagannatha se obožava u jednom od najstarijih hramova u Indiji. Priča o pojavi Gospodina Đagannathe je vrlo interesantna epizoda u vedskoj povijesti.

Kralj Indradjumna bio je veliki štovatelj Gospodina Višnua sa još većom željom da Ga sretne licem u lice. Jednoga dana Gospodin je poželio da u dvor kralja Indradjumna dođe jedan od Gospodinovih obožavatelja. Tijelom razgovora počeli su pričati o inkarnaciji Gospodina Višnua koja se zove Nila-madhava. Slušajući o tome kralj je postao oduševljen i poslao brahmane u različitim pravcima da se raspitaju i traže Nila-madhavu. Svi su se bezuspješno vratili u palaču, osim svećenika po imenu Vidjapati.

Putujući po mnogim mjestima Vidjapati je došao u oblast u kojoj stanovnici nisu bili Arijci i zvali su se Šabare. Tu je svećenik našao utočište u kući mještanina po imenu Višvasu. Domaćin nije bio u kući, već samo njegova mlada kći Lalita. Ubrzo se domaćin vratio i ugledao brahmanu, odao mu poštovanje te poučio kćer kako će mu ukazati dobrodošlicu. Tu je Vidjapati ostao neko vrijeme i kasnije na poseban nagovor šabare oženio njegovu mladu kćer. Dok je živio u kući šabare zamijetio je nešto čudno u ponašanju svoga domaćina. Svaku noć šabara je izlazio van i slijedeći dan se vraćao oko podneva kući mirišući po različitim mirisima kao što su kamfor, mošus i sandalovina.

Vidjapati se o tome raspitivao kod svoje žene i ona mu je rekla da njezin otac odlazi na tajno mjesto da bi obožavao Šri Nila-madhavu. Nakon toga dana Vidjapatinoj radosti nije bilo kraja. Ustvari, Laliti je otac rekao da nikome ne kaže ništa o Nila-madhavi, ali ona je prekršla naredbu rekavši to svome mužu. Vidjapati je odmah želio vidjeti Šri Nila-madhavu i konačno jednoga dana, na neprestalne nagovore svoje kćeri šabara Višvasu je zavezao oči Vidjapatiju i poveo ga sa sobom da vidi Nila-madhavu. Na odlasku je Vidjapatijeva žena potajno zamotala malo sjemena gorušice u njegovu odijeću kako bi mogao obilježiti put.

Kada su došli do Šri Nila-madhave šabara je skinuo povez s očiju Vidjapatija i on je vidio neopisivu ljepotu Božanstva Šri Nila-madhave, plesao je u ekstazi i ponudio Mu molitve.

Ovdje se jasno vidi da je Šri Nila-madhava Božanstvo inkarnacija Svevišnje Božanske Osobe. Inkarnacija Božanstva koje se zove Arća vigraha. Gospodin se pojavljuje u obliku Božanstva za dobrobit Njegovih bakhta, specijalno onih koji su manje napredni. Pošto Gospodina mogu vidjeti samo najnapredniji bhakte, on se pojavljuje kao Božanstvo da bi prihvatio obožavanje

Krišna kaže u Bhagavad-giti ( 9.34)

man mana bhava mad-bhakto mad-yaji mam namaskuru...

"Uvijek milsli na Mene, postani Moj bhakta, obožavaj Me i odaj mi poštovanje...."

Zato se On pojavljuje kao Božavstvo da bi prihvatio obožavanje i devociju svojih bhakta. On se stavlja u ruke svojih bhakta da bi prihvatio njihovu službu i pomogao im da razviju ljubav prema Njemu. To je jedan oblik Šri Krišnine milosti i želje da oslobodi sve uvjetovane duše od vezanosti za ovaj materijalni svijet.

Tako se Vidjapati osvjedočio u milost Šri Nila-madhave. Pošto je Vidjapati završio svoje molitve, šabara ga je ostavio kod Božanstva, a on je otišao da nabere korijenje i šumsko cvijeće za obožavanje. Dok je šabara bio odsutan Vidjapati se osvjedočio u jednoj zapanjujućoj stvari, zaspala vrana pale je s grane drveta u obližnje jezero i utopila se. Istodobno je dobila četveroruki oblik Gospodina Višnua i vratila se u duhovni svijet.

Vidjevši to brahmana se uspeo na drvo i spremao skočiti u jezero, slijedeći oslobođenu vranu. Dok se spremao skočiti, začu glas s neba: " O, brahmana, pošto si bio sposoban vidjeti Nila-madhavu, trebaš najprije o tome obavijestiti kralja Indradjumnu". Tako je Vidjapati sišao s drveta i čekao. Šabara se uskoro vratio noseći šumsko cvijeće i korijenje i počeo svoje dnevno obožavanje Gospodina Nila-madhave. Dok je bio zauzet službom Gospodina, Gospodin mu je rekao. " Ja sam toliko dana prihvaćao tvoje jednostavne ponude šumskog cvijeća i korijenja, sada želim kraljevsku službu koju mi nudi Moj bhakta kralj Indradjumna." Kada je šabara čuo to pomislio je: "Ja ću biti u službi Nila-madhave!" zato je vezao oči zetu Vidjapatiju i držao ga zavezanog u svojoj kući.

Međutim, nakon nekog vremena na molbu svoje kćeri oslobodio je brahmanu i dozvolio mu da ode. Brahman je odmah otišao kralju Indradjumni i obavijestio ga o otkriću. Kralj je u velikoj ekstazi odmah otišao s mnogo vojnika i slugu da donese Nila-madhavu u Puri.

Iz sjemenki gorušice koje je Vidjapati bacao putem izrasle su male biljke. Slijedeći te biljke lakoj je slijedio put do Šri Nila-madhave. Ali kada je stigao na to mjesto nije našao ništa. Ne mogavši vidjeti prekrasni lik Gospodina, kralj Indradjumna je opkolio selo i uhapsio šabaru Višvasua.

U tom trenutku glas sa neba je rekao kralju : " Pusti tog šabaru! Na vrhu plavog brijega (Brijega Nila) trebaš sagraditi hram, tada ćeš kao Daru - brahman ili apsolutnu istinu u obliku drveta vidjeti Mene. Nećeš Me vidjeti kao Nila-madhavu."

Za gradnju hrama kralj je organizirao dovoz kamenja sa mjesta zvanog Bauhamala. Izgradivši cestu iz kamenoloma do brijega Nila - kandare. Sveto mjesto Šri Kšetra ili Puri je u obliku školjke i u centru školjke kralj je osnovao grad po imenu Rama-Krišna-Pura i izgradio hram. Hram se protezao 60 lakata ispod zemlje i 120 lakata iznad zemlje. Na vrhu hrama kralj je sagradio kalaša, ili okrugli toranj i na njegovom vrhu čakru ili disk. Hram je ukrasio zlatnim nakitom. Kralj Indradjumna, želeći da Brahma posveti hram, otputovao je na Brahmaloku i potrošio puno vremena čekajući na brahmu.

Za to vrijeme, hram, koji je bio blizu mora, postao je prekriven pijeskom s morske obale. Dok kralj nije bio na ovoj planeti, prvo je Suiradeva, a zatim Galamadhava bio kralj u toj oblasti. Galamadhava je iskopao hram iz pijeska, gdje je bio zatrpan dugo vremena.

Ubrzo nakon što je hram bio otkopan kralj Indradjumna se vratio iz prebivališta Gospodina Brahme. Indradjumna je tvrdio da je on sagradio hram a isto to je tvrdio i Galamadhava. Na banjanovom drvetu u blizini hrama živjela je jedna bhusandi vrana koja je dugo živjela pjevajući neprestalno ime Gospodina Rame. S banjanovog drveta vrana je vidjela cijelu izgradnju hrama. Ona je znala da je kralj Indradjumna izgradio hram koji je zatrpao pijesak u njegovoj odsutnosti. Kralj Galamadhava kasnije je otkrio hram, reče ona, što znači da je Galamadhava skrivao istinu i Gospodin Brahma mu je zabranio dolazak na mjesto hrama i naredio da mora boraviti na zapadnoj strani jezera Indradjumna sarovara.

Indradjumna je tada molio Gospodina Brahmu da blagoslovi hram i okolno područje poznato kao Šri Kšetra koje daje najvišu vrstu oslobođenja. Ali, Gospodin Brahma je rekao: "Ova Šri Kšetra je manifestirana unutar moći Vrhovnog Gospodina i manifestacija je Vrhovnog Gospodina Osobno. Zbog toga nije u Mojoj moći da ovdje instaliram Božanstvo. Gospodin Đagannath i Njegovo prebivalište vječno su smješteni u ovom materijalnom svijetu Njegovom milošću. Zato ću ja jednostavno staviti zastavu na vrh hrama i dati ovaj blagoslov: "Svatko tko sa udaljenosti vidi ovu zastavu, pokloni se i oda ponizno poštovanje (danadavat) lako postaje oslobođen!".

Nakon nekog vremena kralj Indradjumna je postao obeshrabren u mnogim odlaganjima da vidi Šri Nila-madhavu. Shvatio je da je njegov život beskoristan. Legao je na postelju od kuša trave, odlučan da napusti tijelo posteći. U to vrijeme Gospodin Đagannath mu je rekao u snu slijedeće: " Dragi Moj kralju, ne brini. Ja ću doći morem plivajući u obliku drveta kao Daru - brahman u mjestu Bankimulan.

Okružen vojnicima kralj je otišao na to mjesto i vidio na obali ogroman komad drveta označen školjkom, diskom, topuzom i lotosom. Iako je odmah uposlio mnoge ljude i slonove da pokrenu taj Daru - brahman nisu ga mogli ni pomaknuti.

Te noći se Gospodin Đagannath ponovno pojavio kralju u snu govoreći: " Dovedi Mojeg ranijeg slugu Višvasua koji me služio kao Nila-madhavu i postavi zlatna kola ispred Daru - brahmana!". Kralj je tako i postupio. Doveo je šabaru Višvasua i postavio ga s jedne strane Daru - brahmana, a s druge strane brahmana Vidjapatija. Postavivši zlatna kola ispred Daru - brahmana, započeo je kiritan pjevajući sveta imena uzvišenog velikog Gospodina. Tada je prišao Daru - brahmani i zamolio Ga se popne na kola. Daru - brahman je vrlo lako stavljen na kola i odvezen na posebno mjesto. Tada je Gospodin Brahma započeo žrtvovanje. Smjestio je Božanstvo Nrisimhadeve na oltar za žrtvovanje.

Rečeno je da se sadašnji hram nalazi na mjestu gdje se vršilo žrtvovanje i da je Gospodin Nrisimhadeva, Boženstvo koje se sada nalazi na zapadnoj strani hrama Mukti - mandapa orginalno Božanstvo Nrisimhadeve.

Za izradu Božanstva Gospodina Đaganathe iz Daru - brahmana kralj je pozvao mnoge vrsne rezbare. Ali, čim bi rezbari počeli raditi njihova dlijeta bi pukla i raspala se u komadiće. Konačno, Vrhovni Gospodin je došao prerušen u starog umjetnika koji se predstavio kao Ananta Maharađa. On je obećao izrezbariti Božanstvo ukoliko mu se dozvoli da radi iza zatvorenih vrata 21 dan.

Sve pripreme su bile završene i u skladu s uputama starog umjetnika svi ostali majstori su bili uposleni u izgradnju kočija. Nakon što je dobio kraljevu dozvolu da radi sam i da nitko neće otvarati vrata prije istaka dvadeset jednog dana, stari rezbar je uzeo Daru - brahman u hram i zatvorio vrata.

Već nakon isteka četrnaestog dana kralj nije čuo zvuk alata i postao je jako uznemiren. Premda mu je ministar zabranjivao ulaz, kralj, po nagovoru svoje kraljice nasilno je otvorio vrata. Ušavši nije vidio starog tesara, ali je vidio da se Dara - brahman pojavio u tri oblika, kao Gospodin Đagannatha, Subhadra i Balarama. Prilazeći Božanstvima vidio je da Njihovi prsti i palčevi nisu bili dovršeni. Kraljev ministar je tada obavijestio kralja da stari klesar nije bio nitko drugi do Gospodina Đagannatha osobno i da se Gospodina Đagannath pojavio na taj način zato što je kralj prekršio svoje obećanje otvorivši vrata sedam dana ranije.

Tada je kralj smatrajući sebe velikim vrijeđaocem odlučio okončati život. Tako je ponovno legao na kusa travu i počeo postiti. Kada je prošla ponoć Gospodin Đagannatha se opet pojavio kralju u snu i rekao: " Ja sam vječno smješten ovdje u Nila-ćali u obliku Gospodina Đagannatha kao Daru - brahman. U ovaj materijalni svijet silazim u inkarnaciji dvadeset četiri Božanstva sa Mojim prebivalištem. Ja nemam materijalne ruke ili stopala, ali sa Mojim transcendetalnim čulima Ja prihvaćam sve što Mi Moji bhakte ponude, i za dobrobit svijeta Ja se krećem s jednog mjesta na drugo. Ti si prekršio svoje obećanje, ali to je upravo dio Mojih zabava da pokažem ovaj oblik Gospodina Đagannatha, kojeg štite vječni svijetovi Veda. Uostalom, bhakte čije su oči premazane nektarom ljubavi vidjet će Me uvijek kao Šjamasundaru koji drži svoju flautu. Ako želiš služiti Me u obilju, tada Me možeš s vremena na vrijeme ukrasiti rukama ili stopalima načinjenim od zlata ili srebra, ali moraš uistinu znati da su Moji udovi ukrasi svih ukrasa".

U Vedama je potvrđeno, posebno u Švetašvatra Upanisadi ( 3.19.):

Apani - pado javano grahita pasjaty acaksuhsa srinoti akaranh sa vetti vedyamna ca tasyatu vetta tam asur agryam pumsam matatmanam

Što znači: " Bez nogu i bez ruku, On se kreće i prihvaća. Bez očiju On vidi i bez ušiju On čuje. On zna sve što se može znati, ali nitko Njega ne zna. Zovu Ga Izvorna Vrhovna Osoba".

Da zaštiti ove izjave Veda On uzima ovaj oblik bez ruku i nogu. Doista, Gospodin Đagannath je u stanju prihvatiti 56 vrsta hrane ponuđene Mu osam puta dnevno i On vozi svijet u svojim sjajnim kočijama.

Kada je čuo ove riječi kralj je posta zadovoljan i molio je Gospodina na sljedeći način:

" Moj Gospodine, podari onima koji se pojave u obiteljima rezbara koji su manifestirali Tvoj oblik da mogu generacije za generacijom pomagati u izradi triju kočija". Gospodin Đagannatha se blago nasmješio i odgovorio: " Neka bude tako". Tada je Gospodin Đagannatha rekao kralju: " Potomci Višvasua koji Me služio kao Nila-madhavu trebaju Me služiti generaciju za generacijom. Oni se mogu zvati Dajite. Potomci Vidjapatija rođeni od njegove žene brahmani trebaju obožavati Moja Božanstva. A potomci rođeni od njegove šabarske žene Lalite, trebaju kuhati za Mene. Oni trebaju biti poznati kao Sujare."

Tada je kralj Indradjmna rekao Gospodinu Đagannathi: " Moj Gospodine, lijepo Te molim jednu uslugu za mene. Neka vrata Tvoga hrama budu zatvorena samo tri sata dnevno, a ostatak dana bude dovoljno hrane ponuđene tebi":

Gospodin Đagannatha je odgovorio: " Tathastu, tako će biti. A za sebe osobno kakav blagoslov želiš?" Kralj reče: " Da nitko ubuduće ne može zahtijevati Tvoj hram kao svoje vlasništvo, a ja želim biti bez potomaka. Ponizno Te molim daruj mi taj blagoslov". Gospodin Đagannatha odgovori: " Tathastu, neka bude tako".

Tako su se milostivi Gospodin Đagannatha, Subhadra i Balarama pojavili u ovom materijalnom svijetu za dobrobit svih živih bića. Koju su dobrobit Oni dali rečeno je u Narada Purani ( U. Kh . 52.12):

pratimam tatra tam dritva svayam devna nimitam anayasena
vao yanti bhavanam me tato naraha

Vrhovni Gospodin reče Lakšmi devi: "U tom velikom prebivalištu poznatom kao Purusšottama kšetra koje se rijetko dostiže u sva tri svijeta smještena su Božanstva Kešave, koja je modelirao Vrhovni Gospodin Osobno. Ako ljudi vide ta Božanstva, lako će biti sposobni doći u Moje prebivalište".

Na taj način Gospodin Đagannatha spašava cijeli univerzum, a posebno kada se vozi na Svojoj kočiji pred očima sviju.

Đ A J A   Đ A G A N N A T H A ! ! !