Pojmovnik ::

 

Điva Gosvami   (LT: Jīva Gosvāmī)

 
Jedan od šestorice gosvamija iz Vrindavane, glavnih sljedbenika Ćeitanje Mahaprabhua, koji su ponovno razotkrili zaboravljena mjesta Krišninih zabava u Vrađi, ponovno ustanovili obožavanje glavnih božanstava Vrađe i književno doprinijeli uspostavljanju znanosti svjesnosti Krišne za suvremeno doba. Šri Điva Gosvami bio je najveći učenjak Gaudija sampradaje.
 

Inkamacija je Vilas Manjari.

Sin je najmladeg brata Rupe i Sanatane (Vallabhe ili Anuparne); najmladi od šestorice Gosvamija; od ranog djetinjstva je jako volio Šrimad Bhagavatam.

Najveći je filozof Indije i najpoznatiji učenjak svih vremena. Nakon što mu je umrla majka (otac je umro neposredno nakon njegovog rodenja), odlučio se odreći svijeta i pridružiti svojim stričevima.

Najprije je otišao u Navadvip gdje ga je Nitjananda Prabhu vodio na hodočašća po Navadvipa - dhami (opisano u Šri Navadvipa mahatmji - Bhaktivinoda Thakure). Zatim mu je savjetovao da studira sanskrt kod Madhusudane Vaćaspatija(učenika Sarvabhaume Bhattaćarje u Benaresu). Nakon studija otišao je u Vrindavan gdje je uzeo utočište svojih stričeva. Rupa Gosvami ga je prihvatio za svog učenika.

Napisao je najmanje 25 knjiga: Hari-namamrta-vjakarana (sanskrtska gramatika gdje su sva pravila objašnjena pomoću Svetih Imena Boga); Sutra-Malika, komentari na razne spise (npr. Brahma-Samhitu), opis lotosovih stopala Radhe i Krišne. Njegova su najvažnija djela šest Sandarbha i Gopala-ćampu.

U Bennresu na Hindu sveučilištu postoji odsjek za studiranje njegovih knjiga. Nakon odlaska Rupe i Sanatane postao je aćarja za sve Gaudija-vaišnave. Sagradio je Radha-Damodara hram u Vrindavanu nakon što mu je Rupa Gosvami poklonio Božanstva koja je svojom rukom napravio.

Ušao je u samadhi 1598 g. u dvorištu hrama.