Iako se može pretpostaviti da je vrijeme temeljni aspekt stvarnosti, ono je zapravo svojstveno samo materijalnom svijetu. Vrijeme, kakvo mi poznajemo, ne postoji u duhovnom svijetu. Teško je razumjeti, ali u duhovnom se svijetu stvari zbivaju iako ne postoji prošlost ni budućnost.

Bez vremena, u materijalnom se svijetu ništa ne događa. Budući da je najmoćnija sila na svijetu, smatra se da je vrijeme Krišna (kao što On kaže u Bhagavad-giti). Vrijeme upravlja svime, a Krišna upravlja vremenom. Izlaskom i zalaskom sunca svačiji život, zbog utjecaja vremena, biva sve kraći.

Vrijeme je relativno. Jedna godina u višim planetarnim sustavima traje mnogo duže nego jedna godina na Zemlji, a prema našim procjenama bića na višim planetama žive iznimno dugo.

Vrijeme na Zemlji protječe u ciklusima od četiri doba, s time da svako doba traje stotinama tisuća godina. U prvom dobu, poznatom kao Satja, ljudska je civilizacija prosvijetljena, no stvari se počinju degradirati u dvama sljedećim dobima, Treti i Dvapari. Kad stignemo do doba Kali (u kojem se mi trenutačno nalazimo), civilizacija sve više tone u kaos i neznanje. Na kraju doba Kali dolazi do djelomičnog razaranja svemira, a sa Satjom ponovno započinje novi ciklus. Ciklus se ponavlja tisuću puta u svakom danu Brahme, graditelja svemira.

Vedsko poimanje vremena i prošlosti mnogo je opsežnije od zapadnjačkoga, i predočava nam koliko je kratkotrajan život u ljudskom obliku. Vede naglašavaju da trebamo svaki dragocjeni trenutak ljudskog života iskoristiti za samospoznaju.

Krišna je neiscrpno vrijeme

„Vječno je vrijeme praiskonski izvor međudjelovanja triju vezujućih sila materijalne prirode. Nepromjenjivo je i neograničeno i djeluje kao oruđe Svevišnjega Gospodina za Njegove zabave u materijalnom svijetu.“ – Šrimad-bhagavatam 3.10.11