Vedska nam literatura kazuje da mi, duše, možemo prebivati u bilo kojem od milijuna oblika života, uključujući vodena bića, biljke, kukce, gmazove, ptice, druge životinje i ljudska bića. U trenutku smrti napuštamo jedno tijelo i ulazimo u drugo. To se naziva reinkarnacijom.

Ideja reinkarnacije nije nam zapravo toliko strana koliko mislimo da jest. Možemo primijetiti da za ovog života prelazimo iz jednog tijela u drugo. Vaše tijelo u trenutku rođenja potpuno se razlikuje od vašeg odraslog tijela. No, unatoč tim promjenama, vi – svjesno „ja“ – ostajete isti. Slično tome, svjesno „ja“ ostaje isto prelazeći iz jednog tijela u drugo u ciklusu reinkarnacije.

Naše sadašnje tijelo rezultat je dugog niza naših djelatnosti iz prošlih života i njihovih posljedica. Zakon koji to uređuje naziva se karma: svako djelovanje ima svoju posljedicu. Naše prethodne djelatnosti stvorile su naše sadašnje tijelo, a naše sadašnje djelatnosti odredit će naše buduće tijelo.

Krišna posredstvom materijalne prirode osigurava sva ta tijela kako bi udovoljio našoj želji da uživamo u materijalnom svijetu. Ali sve su vrste života pogođene bijedama materijalnog svijeta. Stoga za nas, vječne duše, seljenje iz jednog tijela u drugo znači proživljavanje svih mogućih patnji. Jedino se u ljudskom obliku možemo osloboditi začaranoga kruga reinkarnacije – ponovno uspostavljajući svoj ljubavlju ispunjen vječni odnos s Krišnom.