Šri Krišnadasa Kavirađa Gosvami opisao je u Šri Ćeitanja Ćaritamriti da je prvi izdanak devocijskog drveta želja manifestiran u osobi Madhavendra Puriju, i da se taj izdanak pretvorio u mladicu u osobi Išvara Puriju. Zatim je, u osobi Ćeitanja Mahaprabhua, koji je Sam bio vrtlar, ta mladica postala deblo ogromnog drveta, devocijskog drveta želja. (C.C. Adi 9.10-11)

Šri Išvara Puri se pojavio u ovom svijetu na dan punog mjeseca u mjesecu Jyesthi. Služio je svoga gurua, Šri Madhavendru Purija, vrlo vjerno, posebno u zadnjim stadijima života Šri Puripada. (C.C. Antja 8.26)

Šri Išvara Puri je, u svojim putovanjima, jednom došao u Šridhama Navadipu, gdje je odsjeo u kući Gopinatha Aćarje. U to je vrijeme Nimai Pandita bio apsorbiran u Svoje zabave studiranja. Išvara Puri je ušao u Navadvipa nagaru prerušen, tako da nitko nije mogao shvatiti tko je on.

“Ta osoba plemenita uma je uvijek bila apsorbirana u draži devocije prema Krišni. Tako je bio izuzetno drag Krišni i bio je ocean milosti. Nitko ga, međutim nije mogao prepoznati zbog odjeće. Po volji sudbine, došao je u kuću Adveita Aćarje.” (C.C. Adi 11)

Došao je na mjesto gdje je Adveita Aćarja obožavao Krišnu i tiho je sjeo tamo. Zbog božanskog sjaja, jedan Vaišnava ne može ostati skriven od drugoga. Adveita Aćarja je iznova i iznova pogledavao u njegovom pravcu. Konačno ga je upitao: “Tko si ti? Osjećam da si Vaišnava sannjasi.”

Išvara Puri je ponizno odgovorio: “Ja sam niskoklasni šudra koji je došao vidjeti Tvoja lotosova stopala.” Mukunda Datta, koji je bio nazočan, mogao je shvatiti da je ovo Vaišnava sannjasi, te je odlučio da će ga razotkriti. Svojim slatkim glasom, započeo je kirtanu koja je opisivala zabave Šri Krišne. Čim je Išvara Puri čuo tu kirtanu, odmah je pao na pod, a zemlja pod njim je postala vlažna od njegovih suza. Prisutni bhakte su bili zaprepašteni. “Nikada prije nismo vidjeli ovakvog Vaišnavu!”

Adveita Aćarja ga je čvrsto zagrlio. Sada je svatko mogao shvatiti da je ova osoba najdraži učenik Šri Madhavendre Purija, Šri Išvara Puri. Glasni povici “Hari! Hari!” ispunili su zrak.

Išvara Puri je ostao u Navadvipu neko vrijeme. Jednog dana, kada se Nimai Pandita vraćao kući iz škole, sreo je na putu Išvara Purija. Išvara Puri je bio zaprepaštenj dok je gledao sina Saci, i mislio je: “On ima sve znakove koji upućuju na božansku osobu, i izgleda vrlo ozbiljno.”

Upitao je: “O Viprabhori! Mogu li znati tvoje ime? Gdje živiš? Kakav je to spis u tvojim rukama?”

Mahaprabhu je vrlo ponizno odao Svoj namaskar. Neki od Njegovih učenika su odgovorili: “Njegovo ime je Nimai Pandita.” Uzviknuvši, “Ti si poznati Nimai Pandita!”, Išvara Puri je postao sretan. Mahaprabhu je istupio i pognuvši glavu, zamolio: “Šripada, molim te dođi sa Mnom u moj dom i budi gost na ručku.”

Išvara Puri je mislio: “Kakvo prijatno ponašanje ispoljava!” Kao da je omamaljen nekom mantrom, tiho je krenuo za Panditom do Njegove kuće. Kada su stigli, Mahaprabhu je osobno oprao njegova stopala, dok je majka Saci nudila razne ukusne preparacije Gospodinu. Zatim je Mahaprabhu poslužio prasadam Šri Išvara Puriju, a kasnije je prihvatio njegove ostatke hrane. Kasnije su sjeli u hram i diskutirali Krišna-katha, zbog čega su obojica postali preplavljeni ekstatičnom ljubavi.

Išvara Puri je tako ostao u Navadvipu nekoliko mjeseci, u kući Gopinatha Aćarje. Svaki dan, Mahaprabhu bi dolazio i uzeo njegov daršan, te bi ga ponekad pozvao na ručak. U to je vrijeme Gadadhara Pandita bio još mali dječak i Išvara Puri ga je jako volio. Počeo ga je podučavati iz knjige koju je sastavio, “Šri Krišna Lilamrte”.

Jedne večeri, kada mu je Mahaprabhu došao odati poštovanje, Šrila Puripada mu je rekao, “Ti si veliki učenjak. Sastavio sam skriptu o zabavama Šri Krišne. Ako bi želio poslušati, ja ću ti ju izrecitirati, a Ti možeš ispraviti bilo koju grešku koju uočiš. Ako to učiniš, bit ću jako zadovoljan.”

Mahaprabhu je odgovorio smiješeći se, “Što god bhakta kaže, govori ustvari Krišna. Ako netko u tome nađe grešku, onda je ta osoba grešni nitkov. Kakve god pjesme da sastavi, Krišna je sigurno jako zadovoljan. Krišna prihvaća raspoloženje u kojem je nešto ponuđeno kao najbitniji dio ponude.” Išvari Puriju su ove riječi zvučale kao nektar, i mogao je shvatiti da je Nimai Pandita vrlo neobična osoba. Nakon što je proveo neko vrijeme u Nadiji, Išvara Puri je nastavio svoje putovanje svetim mjestima.

U međuvremenu, Mahaprabhu je završavao Svoje studentske zabave, i poželio je razotkriti Svoju pravu prirodu i uspostaviti religiju doba Kali dijeleći ljubav prema Bogu kroz pjevanje Svetog Imena. Tako je došao u Gaju, sa svrhom nuđenja pinde Svojem ocu i precima. Nakon što je ponudio pindu na raznim svetim oltarima, konačno je došao do mjesta gdje se nalazi otisak lotosovog stopala Gospodina Višnua. Uzimajući daršan i slušajući o slavama tog mjesta, Mahaprabhu se onesvjestio i pao na zemlju. Aranžmanom proviđenja, u to se vrijeme na tom mjestu zatekao Išvara Puri, koji je od Šri Ćandrasekhar Aćarje čuo što se dogodilo. Nakon nekog vremena, Mahaprabhu se probudio, i vidjevši Šri Išvara Purija pred Sobom, ustao je kako bi odao poštovanje. Išvara Puri Ga je zagrlio i obojica su postali mokri od suza ljubavi.

Mahaprabhu se obratio Išvara Puriju, “Moj put u Gaju je upješan zato jer Sam vidio tvoja lotosova stopala. Ako netko ponudi pindu na ovom svetom mjestu, njegovi preci su izbavljeni. Ali ako netko samo ugleda tebe, deset milijuna predaka biva oslobođeno. Stoga je tvoje prisustvo još povoljnije od ovog svetog mjesta. Stoga te, o Puripada, molim da me preneseš preko oceana materijalne egzistencije i učiniš da pijem nektar sa Krišninih lotosovih stopala.”

Šri Išvara Puri je odgovorio, “Molim te poslušaj me, Panditđi. Ja sam shvatio da si ti inkarnacija Boga. Ovo sam jutro imao vrlo povoljan san koji se sada materijalizirao. Od prvog dana kada sam Te vidio u Navadvipu, neprestano sam mislio na Tebe. Od gledanja Tebe imam toliko zadovoljstva kao da sam ugledao Krišnu.”

Čuvši to, Mahaprabhu je pognuo glavu i smiješeći se odgovorio, “To je moja velika sreća.”

Drugi dan, Mahaprabhu je prišao Išvara Puriju i zatražio ga da Mu da inicijaciju u božansku mantru. “ Moj um je jako nemiran u iščekivanju ove inicijacije.” Šrila Puripada je odgovorio, “Što govoriti o mantrama, spreman sam ti dati sam svoj život!” Nakon toga Išvara Puri je inicirao Mahaprabhua u božansku mantru.

Jedno je jutro Išvara Puri došao posjetiti Mahaprabhua. Mahaprabhu je bio jako sretan što ga vidi, te ga je pozvao da ostane na ručku. Išvara Puri je odgovorio, “To što sam u stanju prihvatiti hranu iz Tvoje ruke je moja veilka sreća.” Mahaprabhu je vrlo pažljivo kuhao i zatim servirao prasadam Svome guruu. Nakon toga je premazao njegovo tijelo sandalovinom i ovjenčao ga garlandom. Tako je Svevišnja Božanska Osoba pokazala kako osoba treba služiti svoga gurua. Bez služenja velikih bhakta, nije moguće dobiti ljubav prema Bogu. Služenje gurua jest otvaranje vrata prema devociji.

Na Svom povratku iz Gaje, Mahaprabhu je prošao pored Kumarhatte, rodnog mjesta Svog gurua, gdje se počeo valjati po podu od ekstaze. Zemlja je postala mokra od Njegovih suza. Konačno je pokupio nešto prašine sa tog svetgo mjesta, zavezao ju za dio Svoje odjeće, i rekavši “Ova prašina mi je draga poput vlastitog života”, nastavio prema Navadvipu.

Nakon toga je Mahaprabhu uzeo sannjasu i po naredbi majke došao živjeti u Đagannath Puri. Do tog je vremena Šri Išvara Puri već napustio svijet. Poslao je svoja dva učenika Šri Govidnu i Kašišvaru brahmaćarija da služe Gospodina u Nilaćali.