U Šrimad-bhagavatamu nalazimo opise Krišnina vječnog doma, poput ovih:

„Goloka, zvana i Vrindavana, uvijek je prepuna krava. Bogata je slapovima čija voda svojim umilnim zvukom prigušuje zvuk cvrčaka. Zbog obilja vode, šuma se uvijek zeleni i blista ljepotom.“

„Stanovnke Vrindavane nikad ne uznemirava žega niti visoke ljetne temperature. Vrindavanska jezera okružena su zelenom travom, a u njima cvatu razne vrste lotosa. Zrak koji struji Vrindavanom nosi mirišljavu pelud tih lotosa. Kad im kapljice vode s valova rijeke Jamune, jezera i slapova dotaknu tijela, stanovnici Vrindavane odmah osjećaju osvježenje.“

„Vrindavana je prekrasno mjesto. Cvijeće tamo uvijek cvate, ima čak i mnogo različitih vrsta ukrašenih jelena. Ptice cvrkuću, paunovi krešte i plešu, a pčele zuje. Kukavice vrlo lijepo pjevuše pet melodija.“

„Krišna, riznica sveg zadovoljstva, svirajući Svoju flautu, u pratnji starijeg brata Balarame, ostalih dječaka pastira i krava, ulazi u predivnu šumu Vrindavane kako bi uživao u njezinu ugođaju. Ušeću među mlade listove stabala čiji cvjetovi nalikuju paunovu perju. Ovjenčani su cvjetnim vijencima i ukrašeni kredom boje šafrana. Ponekad plešu i pjevaju, a ponekad se međusobno hrvaju. Dok Krišna pleše, neki od dječaka pastira pjevaju, neki sviraju flaute, neki pušu u bizonove rogove ili plješću rukama slaveći Krišnu: „Dragi brate, vrlo lijepo plešeš.“

„Obožavam Govindu, prvobitnoga Gospodina, prvog praoca koji u prebivalištima načinjenim od duhovnih dragulja, okružen milijunima drveća želja, čuva krave što ispunjavaju sve želje i kojeg uvijek, s velikim poštovanjem i ljubavlju, služe stotine lakšmija ili gopija.“ – Šri Brahma-samhita 5.29