Mi smo duša, svjesna životna sila unutar naših tijela, i u potpunosti se razlikujemo od svojih tijela koja su samo vrlo složeni strojevi. Nalazimo se u srcu, prebivalištu svih energija tijela. Otamo doživljavamo svijet putem mašinerije tjelesnih osjetila, kao i kroz suptilnije energije uma, inteligencije i ega.
Razumijevanje razlike između duše i tijela – između materije i duha – početak je duhovnog života i jedina osnova za istinsku samospoznaju.

Naše se tijelo stalno mijenja: prolazi kroz djetinjstvo, dječaštvo, mladost, srednje doba, starost i na koncu dolazi do smrti. Ali mi, nepromjenjive duše, svjedočimo „prividnoj stvarnosti“ iznutra. To je razlog zašto, iako se naše tijelo tijekom života mijenja, uvijek zadržavamo svoj osjećaj za identitet.

Materija je privremena, a duh vječan. Stoga smo mi, vječne duše, važnije od naših tijela. Razumjeti to znači imati pravo znanje.

Po prirodi smo vječno sretni i puni znanja. Ljudsko nam tijelo pruža priliku za vršenje duhovnih aktivnosti koje će nas osloboditi daljnjeg dobivanja materijalnih tijela, koja su po prirodi puna patnje.

„Oni koji su vidjeli istinu zaključili su da nepostojeće [materijalno tijelo] nije trajno i da vječno postojeće [duša] nije podložno promjeni. To su zaključili