Mi, duše, potpune smo osobe i nisu nam potrebna tijela u kojima sada prebivamo. Imamo vlastita duhovna osjetila, um i inteligenciju. Naše osobnosti su jedinstvene, vječne i nepromjenjive, nikada ne mogu nestati stapajući se s nekakvim homogenim duhovnim entitetom.

Kao duhovna bića, po svom smo ustrojstvu vječno sretni i puni znanja. Tuga, neznanje i smrt za nas su neprirodni i zbog toga se borimo protiv takvih stvari u ovom svijetu.

Dok je Bog beskonačan,
mi, duše, malene smo i podčinjene Njemu. Postojimo kako bismo Ga služili s ljubavlju. Naša je prava urođena priroda, dharma, služenje. Ta se odlika ne može odvojiti od nas, isto kao što se toplina ne može odvojiti od vatre ili slatkoća od šećera. Potpuno zadovoljstvo možemo pronaći jedino u ponovnom otkrivanju svog jedinstvenog služenja Boga.

Imamo slobodu volju i nešto neovisnosti. Možemo odabrati hoćemo li voljeti i služiti Krišnu ili nećemo, već ćemo pokušati uživati odvojeno od Njega u materijalnom svijetu. Dok smo u materijalnom svijetu, možemo se baviti duhovnim aktivnostima koje će ponovno probuditi našu ljubav prema Njemu.