Inkarnacija je Kasturi Manđari; blizak je pratilac, Ćeitanje Mahaprabhua. Od početka života bio je veliki i istaknuti vaišnava. Kao obiteljski čovjek živio je u Bengalu sve dok mu se Nitjananda Prabhu nije pojavio u snu rekavši mu da je dobro što je iskritizirao svoga brata jer on poštuje samo Ćeitanju Mahaprabhua a ne i Njega, i neka napusti svoju obitelj i ode u Vrindavan.

U Vrindavanu je dobio inicijaciju od Ragunatha das Gosvamija. Tamo se družio sa šestoricom Gosvamija koji su tražili od njega da napiše knjigu o zabavama Ćeitanje Mahaprabhua, pošto Vrindavan das Thakura u svojoj knjizi nije sve opisao. Otišao je pred Božanstva Radha-Madana Mohana i zamolio Krišnu da mu da znak treba li on napisati Ćeitanja Ćaritamrtu. Tada je vijenac sa Božanslava pao, puđari ga je uzeo i stavio ga Krišnadas Kaviraji Gosvamiju oko vrata. To je bio znak da je dobio blagoslov od Krišne. Na obali Radha-Kunda napisao je predivnu knjigu. Ćeitanja Ćaritamrta se smatra najuzvišenijom knjigom (poslije Šrimad-Bhagavatama) u vaišnavskoj literaturi. Podrobno je opisao ono što Vrindavan das Thakura nije, a samo je spomenuo ono što je Vrindavan das Thakura detaljno opisao. Bio je veoma star pa nije znao da li će završiti knjigu.

Bio je veoma učen i nevjerovatno ponizan. Uvijek je isticao da je gori od crva u izmetu, gori od Đagaia i Madaia, i da će se degradirati svatko tko čuje njegovo ime. U knjizi često kaže da prašinu sa stopala svojih čitatelja stavlja na svoju glavu. Godinu dana nakon što je završio Ćeitanja Ćaritamrtu ušao je u samadhi pored samadhija Đive Gosvamija.