Kako znamo što je dobro, a što loše? Postoji li apsolutni standard moralnosti?

Prema vedskom učenju, kao i prema učenju nekih drugih vjerskih tradicija, Bog određuje što je dobro, a što loše. Njegova apsolutna riječ postavlja mjerila moralnosti. Bez Boga u središtu izmišljeni moral nema nikakvu krajnju vrijednost.

Vedska pravila koja određuju ponašanje uzimaju u obzir promjenjive vrijednosti kao što su vrijeme, mjesto i okolnosti – pa čak i duhovni položaj osobe. Npr., duhovno napredna osoba ima više suosjećanja, samoovladanosti, milosrđa i sličnih odlika.

Najviše moralno načelo jest ponašati se prema Bogu i svim živim bićima na način koji je povoljan za naš duhovni napredak. Sve pripada Bogu i treba se upotrijebiti u službi za Njega. Kako se naša ljubav prema Bogu povećava, osjećat ćemo ljubav prema svim Božjim stvorenjima i poštovat ćemo prava drugih, uključujući životinje.

U znak zahvalnosti, osoba na putu bhakti uzvraća i Bogu i svijetu, znajući da će drugima najbolje pomoći tako da ih se duhovno uzdigne. Moralno ponašanje obuhvaća materijalni dobrotvorni rad, ali on je na koncu beskoristan ako je lišen duhovnog znanja.

„Svojim djelima, mislima i riječima inteligentna osoba mora vršiti djelatnosti od kojih će sva živa bića imati dobrobiti i u ovom i u sljedećem životu.“ – Šri Ćeitanja, Ćeitanja Ćaritamrita, Adi, 9.43